Dvadeset pet (25) + razloga zbog kojih mladi odlaze
Voja Žanetić
- Zato što tamo gde će otići postoji manjak radne snage, posebno one obrazovane, a što se manjak ne bi nadoknadio odande gde je ta snaga realno višak, i plus se tako „za DŽ“ dobije par stotina hiljada evra obrazovne i do par miliona evra radne vrednosti.
- Zato što je svet podeljen u minimum četiri kategorije država i svaki razuman državljanin sveta, posebno onaj mlađi, gleda da bude smešten u – taman je fudbalsko prvenstvo u toku, pa da iskoristimo termin – „višem rangu takmičenja“.
- Zato što države iz kojih se ide ne razumeju (ili neće; ili ih baš briga) da odliv mozgova i radne snage predstavlja, zapravo, besplatan izvoz kapitala čija se vrednost pride i uvećava, sa godinama.
- Zato što ovde, gde bi oni mogli da ostanu, mladi nemaju garanciju da će dobiti ona „4P“ važna za zasnivanje trajnog boravišta: Posao, Porodicu, Pravičnost i Perspektivu.
- Zato što najčešća „oblast“ u kojoj mladi borave – internet – baš i nema međudržavne granice, pa ih samim tim baš i briga za iste.
- Zato što nova generacija glasa nogama: tamo gde im se ne sviđa država, društvo ili vlast – ona ode negde drugde, gde je sve to bolje.
- Zato što vlasti država iz kojih se ide nikad nisu imale potrebu za glasačima koji bi nešto menjali ili bili zainteresovani za budućnost koja doseže iza granica jednog mandata.
- Zato što se unuci ne planiraju na teritoriji gde se nekima, tokom samo jednog mandata, i unuci obezbeđuju.
- Zato što je država, suštinski, neka vrsta uslužne delatnosti, a mladi ljudi em što žele bolju uslugu, em se i bolje usluge uvek bore za svoje nove korisnike.
- Zato što se pravi državni budžeti kreiraju na ideji o oporezivanju (budućih) perspektivnih i sposobnih, a ne zaduživanju (bivših i sadašnjih) nesposobnih i neproduktivnih.
- Zato što je rad – tržište; a na tom tržištu ovaj samozaljubljeni Region nema najbolju ponudu, već naprotiv.
- Zato što je ovo svet digitalnih nomada, a ne analognih gromada.
- Zato što se vlada glasovima većine, a većina nisu mladi i većinu mladi – da se mi sad ne lažemo – suštinski ni ne interesuju.
- Zato što još uvek vlada mantra o tome da smo mi u okruženju zemlje jeftine radne snage, kao da je cena rada stanovništva nešto poput dominantne boje njihove kože, pa se to ne može nikad promeniti.
- Zato što je sloboda, između ostalog, onoliko koliko možeš sebe finansijski da obezbediš, a mladi baš nekako vole – takvi su, šta da se radi – da žive tamo gde ima slobode.
- Zato što na izborima pobeđuju obećanja o boljem životu, a ne planovi za bolju budućnost.
- Zato što se novoj generaciji niko iz prethodne generacije nije izvinio za svet koji im je ostavljen.
- Zato što se i avionom može doći na vikend i Skajpom videti kako su tvoji, a i patriotom se lakše biva sa daljine.
- Zato što su migracije postojale otkad postoje i siromaštvo i želja i volja i nada – oduvek, dakle.
- Zato što ni stariji ne bi ostali, samo da su mlađi.
- Zato što o uslovima života više razmišljaju oni koji imaju više života.
- Zato što kad si mlad nije „tako je kako je“, „šta se tu može“ i „nek smo samo živi i zdravi“.
- Zato što se roditelji sa prosečnim penzijama ne potpomažu prosečnim platama sa ovog podneblja.
- Zato što je tuđe slađe najviše kad je domaće bljutavo.
- Zato što ovih „zato što“ može da bude i 250, ali neka ih bude evo ovih 25, jer je došlo vreme da se ovaj tekst završi.
Leave A Comment