Mnoge su vrste nestale jer više nisu imale svoje okruženje, poučeni time mogli bi pokušati ovo svoje okruženje da sačuvamo. A jedan od najboljih načina je da o okruženju što više saznamo.

 Voja Žanetić

Neko vreme će biti pauza u okruženju. Pardon, u ovom „Okruženju“.

Prethodna rečenica će imati razumljiviji i manje zabrinjavajući smisao ako objasnimo da je reč o tome da ceo ovaj naš portal neko kratko vreme neće objavljivati nove tekstove.

A da se pita autora ovog teksta, ne da pauze ne bi bilo, već bi novo izdanje Okruženja izlazilo svaki dan. Jer, otprilike, toliko treba često informisati šta se u okruženju dešava. A u narednim redovima pokušaću da objasnim i zašto.

* * * * *

„Okruženje“ je jedna izuzetna reč.

Ona ne podrazumeva teritoriju na kojoj se nalazimo, ne zahteva omeđavanje granicama, nacijama, vođama, nema nikakvu obavezu prema dnevnim događajima i njihovim akterima. Okruženje se ne odnosi striktno na uslove koji su diktirani pregovorima i dogovorima: politika može ali i ne mora da utiče na naše okruženje, jer naše okruženje, ako tako odlučimo, može da bude lišeno dodira sa prolaznim. Uslovi u našem okruženju su nešto na šta možemo da utičemo, ako znamo kako. Ili da ostavimo isto, ako nam se sviđa.

Okruženje čine prijatelji koje poznajemo, ljudi koje srećemo, meteorološki uslovi u kojima boravimo, predeli koje posećujemo, mesta na kojima možemo biti, ono što čitamo, gledamo i slušamo, jela koja jedemo i pića koja pijemo. Čovek ima slobodu da bira svoje okruženje, ako mu se ne sviđa, može da ga promeni. A ako mu nije potaman, može i da ga poboljša.

U nešto širem smislu, okruženje je i ono što možemo da delimo. A ako nismo jedni drugima u okruženju, možemo da razmenimo iskustva: kakvo je kome okruženje, šta se kod koga i na koji način u okruženju poboljšalo, kao i šta se i zašto kod koga pogoršalo, pa okruženje više nije isto. Šta je ko uradio za svoje okruženje i na koji način mu se okruženje odužilo povodom toga. Ako želimo da okruženje nešto učini za nas, moramo nešto i mi da učinimo za okruženje. Pokojni Džon Kenedi je na takvo nešto mislio, samo je pogrešio što je upotrebio zemlju kao subjekat razmišljanja o činjenju. Pa se završilo kako se završilo.

* * * * *

A mi o svom okruženju zapravo malo znamo. U tome nas ometaju dnevne vesti iz politike, „lajne“ na društvenim mrežama, serije za bindžovanje i spektakli za direktno gledalačko učestvovanje. Sve i svašta se trudi da skrene pažnju na sebe, lažno se predstavljajući kao naše prirodno okruženje, otimajući vreme, novac i na stres nenaviklo zdravlje od nas. I otimajući, što je najvažnije, nas od našeg istinskog okruženja. Nebitno se proglašava prebitnim, neuticajno uticajnim, glupo pametnim. Šta god može da bude upregnuto u to da prekinemo dodir sa realnošću, svojski se trudi da ispuni svoj zadatak. Naše okruženje je naša jedina realnost. Kojoj se posvećujemo nerealno malo.

Iz svih ovih razloga, okruženje zahteva svoj svakodnevni informativni medij. U kome će ljudi razmenjivati misli o svom okruženju, načine koji pomažu da se okruženje sačuva i poboljša, puteve kojim okruženje treba da se uputi, a da bi nekako opstalo u budućnosti. Mnoge su vrste nestale jer više nisu imale svoje okruženje, poučeni time mogli bi pokušati ovo svoje okruženje da sačuvamo. A jedan od najboljih načina je da o okruženju što više saznamo.

Zbog okruženja, dakle, ovo naše „Okruženje“ ne bi trebalo da prestane da radi. Već naprotiv.

* * * * *

I za kraj: ne samo što je svačije okruženje ugroženo, već je i ovo konkretno „Okruženje“ na meti nečijih ciljanih hakerskih napada. Naš sajt već danima smeta nekima kojima nije po volji okruženje u opštem, a i „Okruženje“ u ovom pojedinačnom internetskom smislu. Što, bolje no išta drugo, govori da „Okruženje“, a zbog okruženja svih nas, i te kako ima smisla.

Hvala na čitanju, čitamo se opet