Na koji način, uopšte, mi u ovom okruženju napuštamo svoje dosadašnje specijalizacije – za proizvođenje radne snage koja odlazi, sukoba koji ne prestaju i ekonomskog zaostajanja za EU koje se ne zaustavlja.

 Voja Žanetić

Jedna priča, za početak.

Moj prijatelj jedared putovao automobilom kroz neku od Sjedinjenih Američkih Država. I u jednom trenutku u unutrašnjosti automobila počeo je da se oseća prilično jak i još prličnije neprijatan miris.

„Šta ovo ovako smrdi?“ – upitao se moj prijatelj, pomalo sumnjajući i na svoje ostale saputnike, jer su prozori bili zatvoreni.

„Svinjci.“ – objasnio je kratko i očigledno naviknuto vozač automobila. Rukom je pokazao na gotovo nepregledan niz jednoličnih objekata, izvora neprijatnog mirisa.

„Au, koliko ih je!“ – reče moj prijatelj, gledajući malo u svinjce, malo i u pravcu vozača, a ovaj je, pa, ravnodušno slegao ramenima, nemo potvrđujući da je rečenih građevina mnogo. „I koliko ćemo dugo ovo da udišemo?“

„Još 40 kilometara.“ – konstatova vozač kratko, pokazujući ispred sebe na građevine načičkane pored puta, a bez vidljivog kraja njihovog niza.

I to vam je ta pametna specijalizacija, o kojoj ćemo nadalje.

* * * * *

Ovaj moderni svet prepun je fensi skraćenica. Jedna od njih je „S3“, koja označava da su se na jednom tekstualnom mestu našle 3 reči – Smart Specialisation Strategy (Pametna Strategija Specijalizacije). Tu skraćenicu, pa opet, koristi druga skraćenica – EU, koja ovde konkretno označava 27 zemalja koje ne znaju baš tačno šta da rade sa zahuktalom ekonomskom globalizacijom, jerbo su u dosadašnjoj istoriji uglavnom težile ka tome da što više proizvode sve ono što im je potrebno i što manje zavise od drugih.

Ali ovaj zadatak izgradnje samodovoljnosti nije više moguć, jer je postalo neizvodljivo napraviti baš sve što je nekoj teritoriji potrebno. A i neisplativo, jer uvek se nađe neko ko nešto pravi jeftinije ili bolje ili oboje. Niko više ne pravi sve, a svi sada prave nešto svoje: masovnije, povoljnije i kvalitetnije od drugih. To je, između ostalog, bio razlog zašto je propala socijalistička industrija na Zapadnom Balkanu (ZB, za prijatelje): sve što su pravili, recimo,Titovi ekonomski naslednici, to se moglo naći jeftinije, a često i kvalitetnije, kod ekonomskih naslednika Mao Cedunga.

I eto to bi, uprošćeno gledano, bila tema novog „Okruženja“: EU želi da svaka od njenih zemalja pronađe svoj S3, te bi bilo dobro da svoje mesto u tome ima i ZB. Veoma figurativno rečeno, svaka od država ovog našeg okruženja treba da pronađe čime će to da popuni svojih 40 kilometara puta. Smrdelo, ne smrdelo.

* * * * *

Hiljade pitanja (1000P) mogu da se postave na ovom mestu. Pa evo neka: kojim redom ide pametna specijalizacija, da li se prvo specijalizuju oni koji su jači i moćniji, pa siromašnijima i slabijima ostaje specijalizacija iz nečeg manje isplativog ili manje razvojno potentnog. Ili, a da se odnosi na nas ovde: hoće li za nas ostati ikakva mogućnost specijalizacije, a kada se specijalizuju svi iz EU, u kojoj mi nismo? Hoće li zemlje EU imati prednost u specijalizaciji nad onima koji su kandidati za EU, hoće li im zabranjivati neke specijalizacijom određene aktivnosti, a zbog moguće konkurentnosti? Ili da postavimo pitanje za sve nas zajedno koji živimo i radimo na evropskom kontinentu: hoćemo li se mi to specijalizovati bolje i pametnije od zemalja drugih kontinenata, ima li tu nekog dogovora ili se bijemo dok nam ne pocrkaju i specijalizacije i globalizacija? No, pre bilo kog odgovora na ova pitanja, može svakako da se postavi jedno veoma važno:

Na koji način, uopšte, mi u ovom okruženju napuštamo svoje dosadašnje specijalizacije – za proizvođenje radne snage koja odlazi, sukoba koji ne prestaju i ekonomskog zaostajanja za EU koje se ne zaustavlja. Ovih specijalizacija sigurno ima još, ali specijalnost ovog uvodnika je uvek bila da bude kratak i jednostavan. Pa će se odgovori moći naći u ostalim tekstovima ovog broja.

Specijalno za njega napisanih. SZNJN, da se izrazimo skraćenički.