Ukratko: sve ono što mislimo da je bilo desno, mrdnulo se u levo, a sve ono što je bilo levo, mrdnulo se u desno.

 Voja Žanetić

Svi znamo priču o tome kako su Indijanci (politički korektno – Američki starosedeoci) dobili ime. Što nije razlog da je ne ponovimo još jednom.

Kristofer Kolumbo je, dakle, došavši do obala Amerike, mislio da je uspeo da dođe do Indije, kuda se i zaputio. Pa je stanovnike toga gde je stigao, umesto u Indiju, uporno nazivao „Indios“, odbijajući da shvati da je otkrio novu teritoriju i postigao veći uspeh no što je naumio. I kakve sad to veze ima sa današnjom temom na našem portalu, koja razmatra pitanja levice i desnice u Okruženju? Pa, ispostaviće se da ima.

* * * * *

Kada bi se neki ovovremeni politički Kolumbo uputio u pravcu današnjih političkih levih i desnih Indija, naleteo bi na nove teritorije, nastale u seizmičkim potresima kraja XX i prve petine XXI veka. Pa, recimo, levica.

Iskrcavajući se na obale egzotične novonastale političke teritorije, na levoj strani našeg ideološkog „globusa“, Kolumbo bi naleteo na neke čudne političke urođenike, koji se bave marginalnim pitanjima, jer nemaju prevelikih problema sa kapitalizmom. On je, u međuvremenu, postao sasvim cool. A ni radničke klase nema, pa otud taj „coolness“. Naime, radnici su se raslojili na one koji žive u Kini, one koji nisu u Kini, a rade bez ugovora, osiguranja i prava, i one koji su prešli u konzervativnu srednju klasu jer, na primer, nadgledaju rad robota. A robot radi pa radi, nadgledao ga ili ne.

Ili, recimo, desnica. Kreneš ka tamo gde je ona bila, a ispred tebe se ispreči nepoznati ideološki kontinent, naseljen likovima koji teško brane nacionalna prava, jer je nacija dobrano dopunjena imigrantima i zajedno sa njima se nalazi u potrazi za poslom i boljom platom. Teško se brani i tradicija, jer ona slabo uspeva na Tik Toku, a svi su na njemu. Plus je komunizam u međuvremenu propao, pa ni borba protiv njega nema smisla. Tako da su naši desni „Indijanci“ uglavnom zauzeti pretnjama o uništenju „našeg način života“, pa sad šta god to značilo. I da, ne treba da se zaboravi da će ova Nova Desnica da nas učini ponovo velikima. To smo, valjda, nekad bili.

Ukratko: sve ono što mislimo da je bilo desno, mrdnulo se u levo, a sve ono što je bilo levo, mrdnulo se u desno. Kolumbo buši rupu u Santa Mariji i odustaje od daljeg putovanja. A šteta, jer ima još toliko toga da se otkrije, ako se samo otputuje dalje, u malo radikalnije levo i desno. A tamo žive, recimo levo, borci za prava plivača koji se identifikuju kao plivačice. Ili, recimo desno: borci protiv okrugle zemlje i čipovanja Antihristovim QR kodom, koga „ima svuda“, pa je i logično da ga je Antihrist tuda svuda i ostavio.

Bože nas sačuvaj.

 

* * * * *

I tako nekako dođosmo i do ovog Okruženja, provincijski voljnog da prati svaku svetsku modu, pa i političku. U ovdašnju verziju ovog Kolumbovog ideološkog istraživanja potrebno je uneti i manje dopune:

U okruženju ćemo imati desnice i levice bez članova i bez glasača, jer će svi otići u Nemačku i Švedsku.

A glasači nisu ni potrebni, jer bi vlast trebalo izvlačiti žrebom. Pobednik ide u opoziciju, poraženi nek vidi šta će naredne četiri godine bez novca, energenata i robe u rafovima. U polufinalu bi se, takođe izvlačenjem dobitnika, moglo utvrditi ko je desnica, a ko levica. Ko dolazi na vlast samo vlasti radi, a ko je uvređen jer smo glupi pa ga na vlast nismo doveli. Premda, ni ne mora ta lutrija, svejedno je ko će šta, da izvinete, da izvuče.

Jer ista je to vrsta sreće.

Da izvinete, najveća.