Dakle, vožnja napred kroz istoriju se nastavlja, samo se pojedine deonice voze u rikverc.

I sve ih je više.

 Voja Žanetić

Da bi stvari u svetskom okruženju po pitanju ukidanja prava na abortus bile jasnije, svratićemo nakratko u Somaliju, jednim sasvim drugim povodom.

Krajem septembra 2020. godine somalijski Radio Dalsan objavio je vest koja kao da je stigla iz daleke istorije: u gradiću Džilibu (Jilib) streljan je Ahmed Kusejn Hasan (Ahmed Kusane Hassan), koji je pred prekim sudom militantne terorističke organizacije Al Šabab (Al-Shabaab) – „priznao“ da se bavi veštičarenjem. Ovo je u okviru samo jedne decenije bilo četvrto javno i na suđenjima utemeljeno uklanjanje veštaca i veštica. Na planeti Zemlji, u XXI veku.

Novo doba u kome živimo vratilo se „tradicijama“ za koje smo mislili da su prestale: Barbara Zdunk, Poljakinja iz Pruske, bila je zbog veštičarenja poslednja optužena i osuđena na smrt spaljivanjem na lomači daleke 1811. godine. Dakle, vožnja napred kroz istoriju se nastavlja, samo se pojedine deonice voze u rikverc.

I sve ih je više.

* * * * * * *

A sad malo fantaziranja.

U glavnom gradu jedne od zemalja regionalnog okruženja, pre neki dan su održane demonstracije na kojima se tražilo ukidanje mobilnih telefona i izgradnja velikog broja telefonskih govornica. Ove dve mere bi udruženo omogućile optimalno prirodniji nastavak komunikacije na daljinu onih koji se nalaze daleko od kuća ili radnih mesta. Oni radikalniji među okupljenim građanima tražili su i povratak telefonskih centrala sa operatorima koji spajaju sagovornike ručnim putem, jer će postupak uspostavljanja veze time biti još usklađeniji sa religijskim spisima u kojima mobilnih (doduše ni ostalih) telefona – nema. It`s complicated, što bi rekao Fejsbuk status.

Ovo se, naravno, nije desilo. Između ostalog i zbog toga što bi ukidanje mobilnih telefona onemogućilo učesnike skupa protiv prava na abortus u našem okruženju – koji se jeste desio 15. maja dvadeset druge godine dvadeset prvog veka – da škljocnu poneki selfi. A u znak uspomene na protest protiv nečega što se, poput mobilne telefonije, takođe, možda može smatrati istorijskim progresom. Sa skupa niko nije otišao kući vozilom na parni pogon, niti konjskom zapregom; vesti o protestu nisu prenošene putem dobošara, već su se pojavile na medijima koji, kao za đavola, i proizvode i distribuiraju sadržaj uz pomoć nekakve električne energije. I to diljem zemljine kugle, koja tvrdoglavo odbija da ponovo postane ravna ploča. Kao što je i bila, u onim lepim vremenima kada abortus nije postojao. O vakcinaciji i da ne govorimo.

Istorijska tehnološka i komunikacijska modernost, dakle, sa sobom su, iznenađujuće, donele modu povratka na razmatranje dilema koje su do juče smatrane nemodernim i prevaziđenim. U istom paketu sa ponovnim razmatranjem prava na abortus javljaju se i razmatranja o pravu zemalja na imperijalni status: ili prava na ukidanje sekularnosti država, prava kapitalista na neplaćenu eksploataciju radne snage i neoporezivanje profita, prava oligarhija na ukidanje slobode govora i mišljenja. Ovaj prostor se naseljava moguće i zato što su se borci za „tradicionalna“ prava preselili na borbu za neka nova prava, živeći valjda u ubeđenju da se novim slobodama dodatno učvršćuju one stare. Te se tako, recimo, borbom za pravo na sportsko takmičenje transrodnim plivačima dodatno pospešuje ravnopravnost u, recimo, nadoknadama za rad između muške i ženske radne snage. A neće biti da to baš može i da to baš jeste tako.

Jer, ponovimo, It`s complicated.

* * * * * * *

Pažljiviji čitalac primetiće da je ovo tekst o pravu na abortus i svime što se sa tim pravom u poslednje vreme dešava, a u kome se samo pravo na abortus gotovo i ne pominje i ne podržava argumentima. U to ime, valja napomenuti da će se ista metodologija koristiti i kada se bude pisao tekst o inicijativama za legalizaciju robovskog rada, povratak na feudalno upravljanje poljoprivrednim posedima, nasilnu versku i nacionalnu konverziju, kao i korišćenje isključivo jednosmerne struje. Kada god se one u našoj budućoj prošlosti budu pojavile.

A uskoro će, sva je prilika.