Najava „strašne zime“ najviše pogoduje onima koji žele da predstojeće upravljanje svojim državama (ili institucijama) prikažu kao neopisivo težak zadatak, koji će biti rešen zahvaljujući njihovim nadčovečanskim naporima i sposobnostima.

 Voja Žanetić

 Biće strašna zima.

Ova rečenica bi se mogla i izgovoriti, ali samo pod dva uslova: da znamo šta bi to, u ovom trenutku, mogla biti budućnost, kao i da znamo šta podrazumevamo pod pojmovima „strašno“ i „zima“.

Zima, za početak. Bilo ih je gadnih. Ona, recimo, iz 1709. godine, kada se čitava Evropa zaledila i ostala takva mesecima. Pritom se ne misli na ovu sada smrznutu Evropsku uniju, koja je odavno stavila na led prijem novih članica sa Balkana

Ne, mi mislimo na Evropu, recimo, Luja XIV, čija rođaka, vojvotkinja od Orleana, u jednom pismu navodi kako nikada nije videla zimu koja smrzava vino u flašama. Dvadeset četiri hiljade Parižana umrlo je te godine, bez vina, od hladoće. To je zima.

Idemo sad na strašno: Šri Lanka ove godine više nije u stanju da vrati svoje kredite. Škole i mnoge kancelarije u ovoj zemlji su zatvorene, da se ne bi bespotrebno trošilo gorivo, kojeg ni nema – jer su sve zalihe potrošene. A to i nije toliko strašno, jer stanovnici Šri Lanke – kada ne prespavaju, onako baš besni, u predsedničkoj palati – ipak mogu da se vrate kući, za razliku od trenutnih 5.6 miliona zvanično registrovanih Ukrajinaca, koji više nemaju tu privilegiju. U izbeglištvu su. Eto, to je strašno.

I na kraju pitanje budućnosti. Ona se, pak, iz nekih razloga samoukinula i ustupila mesto ovom nekom vremenskom hibridu – u kome iz modernih sredstava komunikacije vrište prethodni, a upravo vaskrsli vekovi. Naredna prošlost, tako bi mogli da razumemo ovaj čudesni koncept koji nam se u sadašnjosti odvija pred očima, vratio je u igru i omasovio imperijalizam, poricanje nauke i medicine, sujeverje, zaverologiju… Tako i pojam „biće“ više ne znači ništa smisleno, sem vaskrsavanja zaboravljenih defekata istorije.

No, ako „Biće strašna zima“ i nije baš neka sasvim konzistentna tvrdnja, otkud onda da tu formulaciju svako malo čujemo?

Za to objašnjenje potreban nam je jedan kamion i ovce u njemu.

* * * * *

Za vreme socijalističkog bloka postojala je legenda o Radio Jerevanu, jermenskoj radio stanici koja je, po toj legendi, emitovala pošalice koje su se mogle razumeti kao inteligentna kritika Sovjetskog Saveza. U jednoj od tih apokrifnih šala objašnjeno je na koji način se u SSSR može transportovati petnaest ovaca u kamionu u kome ima mesta samo za njih deset. „Tako što se prvo na silu nagura dvadeset ovaca, pa se potom izvadi pet, da one ostale misle kako im je mnogo lakše.“

Nesporno je da će u narednim mesecima ratni šokovi sa snabdevanjem energentima, žitaricama i sirovinama učiniti da savremeni problemi budu malo veći od dosadašnjeg nepostojanja dovoljno brzog Wi-Fi-ja ili smanjene mogućnosti nabavke brusnice za fensi restorane koji ih stavljaju u sve živo. Takođe je nesporno da će se, na rečenim kriznim osnovama, izvesna količina beskrupuloznih biznis-lešinara dodatno obogatiti, bez ikakve iskazane milosti spram osiromašenja situiranih ili povećane bede ionako siromašnih stanovnika zemljine kugle.

No, ovde razmatrana najava „strašne zime“ najviše pogoduje onima koji žele da predstojeće upravljanje svojim državama (ili institucijama) prikažu kao neopisivo težak zadatak, koji će biti rešen zahvaljujući njihovim nadčovečanskim naporima i sposobnostima. Praizvedbu ovog u suštini političko-marketinškog manevra gledali smo za vreme (i dalje aktivne) pandemije, a svedoci uspeha proračunate dramatičnosti su, recimo, ključevi od kola i stanova, koji nam možda još uvek mirišu na sredstva za dezinfekciju –  kao svojevrsni antipodi sadašnjem ignorisanju postojanja virusa.

Metodologiju transporta viška „Radio-Jerevanskih“ ovaca smo, dakle, već imali priliku donekle da isprobamo. U to ime, svaku najavu „strašne zime“ – izrečenu od nekoga čija vladalačka, funkcionerska, ili kakva druga hijerarhijska sudbina zavisi od izveštačene karijerističke zabrinutosti – treba uzeti sa razumnom rezervom. Da, zima svakako neće biti kao prethodne. Ali ćemo istinski kvantitet i kvalitet njene „strašnosti“ saznati tek na proleće. I mi i oni koji nadolazeći „horor“ verbalno distribuiraju.

Sačekaćemo, ni to nije strašno.