U mogućem nedostatku svih potrebnih odgovora, a u ovakvom okruženju, lako može da se desi da i „levica“ u relativnom padu i „desnica“ u relativnom porastu – kao i relativno nepostojeći „centar“ – ponovo posegnu za nacijom i razgraničenjima kao jedinim, a ujedno najpreciznije pogrešnim jednostavnim regionalnim odgovorom na komplikovana globalna pitanja.

Voja Žanetić

Nekada je komplikovanije objasniti da odgovor nije jednostavan, nego jednostavno, a pogrešno odgovoriti. Te je, po pitanju jačanja desnice u okruženju, logično da zakomplikujemo stvar svetskim vestima. Evo:

Mediji javljaju da bi Vrhovni sud SAD mogao doneti odluku da ukine pravo na abortus dato presudom Ro protiv Vejda iz 1973. godine. To bi, pojednostavljeno, značilo da u polovini američkih saveznih država abortus neće biti dozvoljen. Potezom sudskog pera, država kojom vladaju liberali mogla bi postati jedna od najneliberalnijih na svetu.

Geografski na istom mestu, superbogati Elon Mask kupio je društvenu mrežu Tviter za tričavih 44 milijarde dolara. Sa našom temom to ima veze utoliko što je ovaj pojedinačni vlasnik masovnog smatrališta ovih dana izvoleo da smatra da su liberali postali previše liberalni. Te da je time on – kao samoproglašena mera liberalnosti – ne menjajući stanovišta, postao umereni konzervativac. Ovu teoriju je, valjda u slavu potrošenim milijardama, objasnio uz pomoć nekoliko nacrtanih Čiča-Gliša.

Gde ćeš jednostavnije. I poznatije.

* * * * * * *

Pri prvom odvajanju levice od desnice – kada su se u francuskom parlamentu pristalice kralja smestile desno, a pristalice republikanske revolucije levo – ni sanjati se nije moglo u kom pravcu će to sve otići. Neke monarhije su postale institucionalna zaštita demokratije, dok su predsednici pojedinih svetskih republika postali kraljevi sa naslednim pravom predsednikovanja. Nacrti za republikansko-partijske imperatore naslućuju se i u ovom našem okruženju, sad da baš ne nabrajamo i ne imenujemo.

I davno-levi Karl Marks bi danas bio poprilično zbunjen. Natražio bi se radničke klase tamo gde je predvideo klasnu revoluciju, jer se u međuvremenu globalni proletarijat skoro kompletno uposlio u Kini. I tamo radi pod budnim okom lokalnih kapitalista, kojima dozvolu za bogaćenje i rad izdaje ni manje ni više nego Komunistička partija. Globalna transformacija levo-desnih odnosa dovela bi u zabunu i protivnike i pobornike fašizma i nacizma. Jer, ove su ideologije, u međuvremenu, postale puki izgovori i epiteti koji se – sem za reviziju raspada SSSR – posledično ponajviše koriste za bogaćenje na povećanim cenama nafte, gasa, žitarica i svega sa tim skopčanog. Dakle svega.

Ni oni koji bi pokušali da se orijentišu na relaciji liberalno-konzervativno, ne bi imali previše uspeha. Zagovornici ravne zemlje predstavljaju se kao liberalni oslobodioci od zastarelog i konzervativnom zaverom uzročenog znanja da je Zemlja okrugla; vakcinacija se tumači kao konzervativno porobljavanje zdravstvenih sloboda; a i većina i manjina su dobrano zamenile mesta u potrazi za zaštitom ugroženih prava. U tom i takvom svetu, gde je, zbog nedostatka definicija, sve dobilo prefikse „neo-“ i „post-“, dva lica jednog istog ideološkog nesnalaženja su današnje neo-levice i post-desnice (kao i obrnute kombinacije).

Čiča-Gliše, one Maskove, u potrazi za svojim identitetom.

* * * * * * *

I eto nas tako najzad u ovom našem okruženju, vekovima voljnom da se, kao svaka dobra periferija, i u desno-levim ideološkim relacijama povede za „svetskom modom“, nastalom u dalekom centru civilizacije. No u centru vlada konfuzija, a namnožilo se i multipolarnih centara. Kao i pitanja na koje treba odgovoriti, pre no što se uopšte postane levica ili desnica. Za abortus ili protiv? Ima li globalna ekonomija lokalne barijere, od koga i kakve? Ko je manjina, ko je većina, ko je klasa, ko je rod, čija se prava i koliko štite? Religija, ateizam…? I šta ćemo sa klimom? Te, u mogućem nedostatku svih potrebnih odgovora, a u ovakvom okruženju, lako može da se desi da i „levica“ u relativnom padu i „desnica“ u relativnom porastu – kao i relativno nepostojeći „centar“ – ponovo posegnu za nacijom i razgraničenjima kao jedinim, a ujedno najpreciznije pogrešnim jednostavnim regionalnim odgovorom na komplikovana globalna pitanja. Već smo jednom bili Čiča-Gliše, šta nam je teško da budemo opet. Samo da nas ponovo nacrtaju.

Elone, olovku u ruke.