Mladi u Crnoj Gori, koji dođu do određene političke pozicije, sa koje bi mogli ostvariti konkretan politički uticaj, radije biraju da napore usmjere ka ostvarivanju “stare” politike, odnosno partijskih i ličnih interesa, umjesto da rade i na poboljšanju položaja mladih.

 Željka Ćetković

Mladi u Crnoj Gori nisu kategorija u fokusu donosilaca odluka, ali ni oni ne pokazuju dovoljnu odlučnost da se nametnu. Istraživanja Centra za građansko obrazovanje (CGO) ukazuju da sedam od deset građana i građanki Crne Gore smatra da je položaj mladih loš. Ipak, mladi i dalje radije pasivno čekaju na promjene umjesto da ih sami pokreću. Podloga za to je i nepostojanje tradicije studentskih i drugih protesta mladih, kao i neuspjesi rijetkih takvih poduhvata. Vrijedi se prisjetiti da se veliki studentski protest, prije desetak godina, faktički završio “kupovinom” pojedinih studentskih lidera protesta od strane političkih struktura, ali i odustankom nekih drugih od te borbe.

U posljednjih nekoliko godina, porastao je i potencijal za radikalizaciju i ekstremizam mladih, što prati i sve učestalije nasilje kao način rješavanja sukoba među mladima.

Obrazovni sistem koji bi trebalo da podstiče kritičko promišljanje i aktivizam temeljno je urušen, što kao rezultat ima činjenicu da mladi uprkos dobrim ocjenama, iz škola i sa fakulteta, izlaze sa skromnim kvalitetom znanja. To ih deklasira na tržištu rada, a posljedično produžava im stambenu i ekonomsku zavisnost od roditelja. Oni mladi koji ostaju u Crnoj Gori iskazaju nerijetko akutnu pasivnost kad je u pitanju društveno-politički angažman. Ni volontiranje im nije privlačno, što se u jednoj ravni može razumjeti, jer uglavnom nije plaćeno a mnogi imaju određene životne troškove, ali se zaboravlja da je volontiranje i sticanje iskustva, koje je važno da bolju zapošljivost.

Mladi su svjesni da je glasanje na izborima važno, pa u značajnom procentu i glasaju, a istovremeno najmanje institucionalno povjerenje imaju u političke partije. Tome je doprinio način na koji političke partije tretiraju mlade, odnosno ta deklarativna posvećenost njihovim pitanjima i (zlo)upotreba mladih kao resursa u izbornim kampanjama, dok u praksi izostaje adresiranje problema i izazova sa kojima se mladi suočavaju, što njih dalje gura na društvenu i političku marginu.

Zanimljivo je da trenutni saziv Skupštine Crne Gore broji oko 8% mladih poslanika, ali da problema mladih nema ni na skupštinskoj agenda ni u digresijama rasprava. Čini se i da mladi u Crnoj Gori koji dođu do određene političke pozicije, sa koje bi mogli ostvariti konkretan politički uticaj, radije biraju da napore usmjere ka ostvarivanju “stare” politike, odnosno partijskih i ličnih interesa, umjesto da rade i na poboljšanju položaja mladih. Zato ni podmlaci političkih partija, kao ni studentska predstavnička tijela, nemaju gotovo nikakav uticaj na kreiranje boljeg okruženja za mlade. Sindrom mladih a starih izražen je kod mladih koji su odabrali da ostanu u Crnoj Gori, dok oni drugi uveliko doprinose socio-ekonomskom razvoju drugih društava, i izvjesno ne planiraju da se vrate u Crnu Goru.

Ovom složenom okviru treba dodati i podatak da 50% mladih želi da napusti Crnu Goru, da nema sistemskog odgovora na tu identifikovanu želju mladih da odu iz zemlje, dok problem tzv. odliva mozgova već predstavlja crveni alarm. Ne možemo kriviti ni mlade što žele bolje prilike i kvalitetniji standard života, jer ako im sopstvena država ne daje te mogućnosti, očekivano je da će ih tražiti negdje drugo. Ipak, moramo se zapitati: gdje to ostavlja nas kao društvo – između onih koji ne bi uradili ništa i onih koji će otići prvom prilikom?

Vrijeme je da počnemo i o tome misliti i svi raditi da ovo društvo bude bolja priča za mlade, da ga osjećaju kao svoje, kao ono za koje se vrijedi boriti i koje može da im pruži šanse da ostvare svoje potencijale. Na mladim jeste da stvaraju budućnost za sebe, a ta budućnost može za sve biti bolja za sve nas ako je stvaraju u svojoj zemlji.

 

Željka Ćetković je koordinatorka programa Aktivno građanstvo u Centru za građansko obrazovanje