Dobrotvor Tomo Luketić, iz Budve, ostavio je društvu veliku imovinu, a njegova testamentarna volja nikada nije izvršena. Tužna priča o humanom gestu jednog dobrotvora, priča je o Budvi u malom…

Vuk Lajović

Priča o zakladi najvećeg budvanskog dobrotvora Toma Luketića, na žalost je priča o ljudskoj pohlepi, nepravdi, nepoštovanju, otimačini,  priča koja ni nakon gotovo vijeka od  smrti čovjeka čiji humani gest ni danas nema srećan kraj.

Više od 40 hiljada kvadrata zemlje u strogom centru Budve  koje je Tomo ostavio, danas su gotovo  u cjelosti uzurpirani,  a „građevinski lešinari“ i dalje  vrebaju preostali dio atraktivnih parcela, koji su pravim čudom izbjegle urbanističku groznicu.

Nekada najbogatiji čovjek Budve, koji sa svojom suprugom Stanicom nije imao djece, testamentom, koji je pročitan nakon smrti 1927.  jasno navodi: „Poslije smrti moje žene Stane od sve moje pokretne i nepokretne imovine da se osnuje zaklada koja će nositi ime „Zaklada Toma i njegove žene Stane za obrazovanje djece iz Budve i Paštrovića“.

Tužna priča o humanom gestu jednog dobrotvora, priča je o Budvi u malom…

Prema riječima potomka porodice Luketić, dr Miroslava Mira Luketića – istoričara, kniževnika, publiciste, bibliografa, Tomo je rođen na Svetom Stefanu 1864.

Imao je starijeg brata Iliju. Obojica su rano otišla u Ameriku. Nastanili su se u  Meksiku.  Bavili su  se poljoprivredom i trgovinom, imali plantaže  pomorandži  i prodavnice hrane. Radeći zajedno, Tomo i Ilija stekli su lijepu imovinu  i zaradili dosta novca. Ilija se u Americi razbolio i umro, a Tomo se suprugom Stanom vratio u zavičaj  i nastanio u Budvi. Izgradio je veoma lijepu kuću i kupio oko 40.000 kvadrata obradive zemlje. Osnovao je u Budvi prvu bankarsku štedionicu, aktivno se bavio i politikom, pripadao je krugu uglednih rodoljuba toga vremena. Bio je veliki ktitor, gradio je crkve. Umro je u  Budvi 1927. i opelo mu je služilo devet sveštenika. Ostavio je testamenat kojim je svojoj supruzi ostavio na plodouživanje svoju imovinu, sa obavezom da se poslije njene smrti osnuje “Zaklada Toma Mirova Luketica i njegove zene Stanice za školovanje djece iz Budve i Paštrovića”. Na žalost, to nikada nije ostvareno.

Velika vila koju je Tomo izgradio na samo 50 metara od budvanskog Staroga grada, nekada jedna od najljepših, dijelom je uništena u zemljotresu 1979, nakon čega je, bez razloga, iako je bilo predviđena njena obnova, do temelja porušena.

Veliki zemljišni kompleks, koji je podijeljen na 70 parcela, od  starogradske marine do Jadranske magistrale – otet je.

Izgrađeno je oko 30 kuća i stambenih zgrada, a na ostatak zemlje uknjižila se  Opština.

Izgradnja ne jenjava, a preostali slobodni dio Zaklade,  meta je novih građevinskih poduhvata. Decenije su prolazile, ali ni jedna od opštinskih vlasti  nije  formirala Zakladu.

Potomci Tomovi, njegovi sinovci, već godinama vode  sudske sporove, kako bi  zaštitili imovinu od uzurpacije. Formirana je bila Fondacija  „ Zaklada Toma Luketića i njegove žene Stane za obrazovanje djece iz Budve i  Paštrovića Sveti Stefana“, ali i dalje ostaju bez odgovora njihovi pozivi državi Crnoj Gori da  izvrši testamentarnu volju najvećeg budvanskog dobrotovora i vrati kompletnu imovinu, koju je prije tri decenije nezakonito prisvojila Opština Budva.

Tomova imovina u katastru Budve, saglasno njegovoj volji nakon što je preminuo 1927, sve do 1991.  bila je uknjižena na Zakladu, kada je na volšeban način preknjižena na budvansku gradsku upravu.

Želja ovog  lokalnog heroja da se djeca iz Paštrovića stipendiraju novcem od njegove ostavštine, na žalost,  još nije uslišena.

 

Vuk Lajović je novinar, živi i radi u Budvi