Teško je poverovati, ali 16 termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana ispuštaju u vazduh više sumpor-dioksida nego svih 250 termoelektrana u EU. Posledice ovog zagađenja se osećaju sve do Rusije i Egipta.

Vladimir Radojičić

Nedelja je. Spuštamo se krivudavim planinskim putem i napuštamo vazdušnu banju žureći u zagrljaj kotlinskom smogu. Divan gotovo prolećni, januarski, dan okupan sunčevim zracima iskoristio sam da sa svojom porodicom uživam u snežnim čarima planine Divčibare. Nakon prvog časa skijanja šestogodišnja ćerka Drina puna je utisaka: Tata je l’ si video kako sam napravila “parče pizze”? Ponosno mi dočarava tehniku kočenja skijama koju joj je ranije pokazao instruktor. Drinina mlađa sestra, dvoipogodišnja Sara, objašnjava mami sve radosti ležanja na naduvanoj gumi koja brodi po snegu zahvaljujući maminoj i tatinoj manuelnoj snazi. Neizbežna priča o “Snećku”, šargarepi-nosu dok dečije molećivo plače da i ona sledeći put stane na skije kao Drina.

Porodičnu zimsku idilu prekida naizgled izmaglica i specifični miris, kombinacija smoga i magle kako se približavamo Kosjeriću. Kosjerić kao i mnogi gradovi u Srbiji i na Zapadnom Balkanu ima ozbiljnih problema sa zagađenjem vazduha. Zavesa kotlinskog smoga pomera moje misli od skijanja, snežnih dečijih osmeha ka surovoj realnosti. Kroz glavu mi prolazi da u regionu Zapadnog Balkana minimalno 13.500 ljudi godišnje prevremeno izgubi život od zagađenog vazduha (podatak Svetske zdravstvene organizacije). Svake godine nestane grad veličine Požege, koja se nalazi 23 km od Kosjerića. Teško je poverovati, ali 16 termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana ispuštaju u vazduh više sumpor-dioksida nego svih 250 termoelektrana u EU. Posledice ovog zagađenja se osećaju sve do Rusije i Egipta. Zagađenje vazduha samo od uglja nanosi ekonomsku štetu na ime zdravstvenih troškova za zemlje Zapadnog Balkana koje se procenjuju minimalno 1,9  a maksimalno 3,6 milijardi evra godišnje. Građani zemalja Zapadnog Balkana izdvajaju 3,6 milijardi evra godišnje na lečenja kancera, astme, kardiovaskulranih bolesti, steriliteta i mnogih drugih bolesti prouzrokovanim zagađenjem vazduha.

Osećam bes ali i odlučnost da nešto konkretno uradim, zabrinut za zdravlje svoje dece. Srećan sam što je Pravo na Grad deo regionalne kampanje “Ujedinjeni Balkan za čist vazduh”. Radujem se zajedničkoj borbi sa Evropskim fondom za Balkan i drugim organizacijama iz Srbije i regiona. Odzvanjaju i ohrabruju me reči iz kampanje:

Mi, stanovnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Severne Makedonije i Srbije jednako smo izloženi zagađujućim materijama u vazduhu bez obzira na uzrast, pol, veru, naciju ili jezik koji govorimo. Svesni smo da nas zagađujući vazduh koji svakodnevno udišemo ubija i truje. On dolazi iz toplana i fabrika koje koriste fosilna goriva, industrijskih postrojenja, individualnih ložišta, saobraćaja. Otrovni oblak koji se nadvio nad Zapadnim Balkanom mi plaćamo svojim životima, zdravljem, sterilitetom, radnom nesposobnošću, budućnošću svoje dece i rastom zdravstvenih troškova na čitavom Zapadnom Balkanu.  

Mi ne pristajemo da umiremo od zagađenja vazduha, ne pristajemo da deca odrastaju sa pumpicama za astmu i nećemo dodatno da plaćamo zdravstvene troškove zbog zagađenja.

Potreba da udišemo čist vazduh nas je ujedinila u solidarnoj borbi preko kampanje “Ujedinjeni Balkan za čist vazduh”.

Želim da pozovem sve organizacije, pojednice i pojedinke da se priključe kampanji “Ujedinjeni Balkan za čist vazduh” prijavom na http://bit.ly/UjedinjeniBalkan.

Moji razlozi za borbu su zdravlje i snežni osmesi Drine i Sare.  Koji je Vaš razlog da se priključite borbi za čist vazduh?

 

Vladimir Radojičić je ekološki i društveni aktivista, šesnaest godina posvećen radu i razvoju lokalnih zajednica širom Srbije.