Naš novi onlajn prijatelj nam je dostupan za komunikaciju, ali nije naš, čak nije ni javan.

Prof. dr Vladimir Radevski

Nedavno smo dobili potpuno novog sagovornika, dosta drugačijeg od prethodnih – konačno sagovornika, a ne samo preporuku za događaje. Da li zbog kvaliteta (na prvi pogled) sadržaja kojima nam odgovara i njihove zadivljujuće sveobuhvatnosti, ili, prije svega, zbog činjenice da nam se obraća tekstom, na našem ljudskom jeziku – imamo posla sa artefaktom koji je izazvao brojne akademske i intelektualne diskurse, a već obećava “moći” u nekoliko domena ekonomskog, naučnog i poslovnog života.

Zadivljeni smo, sa njim pričamo sve i svašta i sa oduševljenjem, ali i sa strahom prepričavamo svoja iskustva. Sa naučne tačke gledišta, čini se da je to zaista kvalitativni skok. Prvi rezultati tog skoka objavljeni su 2016. godine kada je Google najavio proizvod AlphaGo – softverski sistem koji je pobijedio tadašnjeg svjetskog prvaka u južnokorejskoj igrici Go. I ranije su softverski sistemi prevazilazili ljudske performanse, ali ovoga puta je bilo revolucionarno to što je sistem AlphaGo baziran na takozvanom „dubokom učenju“, odnosno umjesto da sistem „uči“ na osnovu pravila igre, on je obučen na osnovu  ogromnog broja prikazanih igara koje je sistem morao “naučiti” kako bi ih “igrao”. I to je jedna od bitnih karakteristika sistema koje bi trebalo da budu u osnovi pomenutog famoznog “generatora”.

Dakle, radi se o moćnim softverskim artefaktima koji imaju sposobnost „učenja“, odnosno usavršavanja i kojima je u suštini potrebna ogromna količina prethodno „izvedenih“ primjera. Ovo je tzv. nadgledani tip učenja gdje ljudski faktor prilikom automatskog „treninga“ artefakta ima ključni uticaj na sadržaj i formu rezultata.

Dakle, ogromnim „ručnim“ (i bukvalno) uticajem na odgovore dobijamo sistem koji uvijek odgovara ljubazno, prijatnim frazama, uglavnom pozitivnim i, naravno, politički korektnim.

Ko je postavio ove etičke standarde o tome šta bismo, ili ne bismo željeli da čujemo od našeg novog prijatelja na mreži? Naš novi onlajn prijatelj nam je dostupan za komunikaciju, ali nije naš, čak nije ni javan. To je privatno korporativno vlasništvo zajedno sa svim podacima i primjerima skupova podataka na kojima se „obučava“, zajedno sa procesorskom snagom, i zajedno sa svim „ručno“ ubačenim stilovima i tipovima odgovora.

U dosadašnjoj bogatoj istoriji čovječanstva intelektualnim naporima razvijeni su mehanizmi za kontrolu kvaliteta prehrambenih proizvoda, medicinskih proizvoda; složena je i istorija regulacije medijskog prostora  u kojem kruže priče, tekstovi i materijali za masovnu komunikaciju. Sprovedene su složene procedure za kontrolu kvaliteta, sertifikovanje i regulisanje profesije. Naravno, sa različitim stepenom uspjeha i kvaliteta. Odjednom dobijamo „pripovjedača“ koji nema ovakva ograničenja.

Ono što je ostalo da se razvija prilično neregulisano u posljednje dvije decenije, ili gdje je uz velike napore postignut relativno skroman stepen regulacije, jesu dostupnost sadržaja na Internetu, način objavljivanja i konzumiranja sadržaja   na društvenim mrežama i specijalizovanim platformama. U ovim sferama, pored dominantnog principa “fer upotrebe” koja preovladava u SAD i napora za regulisanje i zaštitu koji se ulažu na nivou institucija EU – postoji ogromno polje sivih zona.

To što nismo mogli  da regulišemo je da je pristup pametnom telefonu tokom časa koji nije vezan za IT isto što i unošenje košarkaške lopte u učionicu biologije. Tačnije, opasnije od toga. Nismo mogli da regulišemo pristup društvenim mrežama i određenim platformama  koje štete pravilnom psihofizičkom razvoju mladih. Teško, i samo ponegdje, kompjuterske igrice koje izazivaju zavisnost imaju regulisano maksimalno trajanje – i to sa ograničenim efektom. Bojim se da iz istog razloga nećemo moći da regulišemo našeg uvijek spremnog, pričljivog i vrlo inteligentnog “prijatelja”. Zato što to nećemo htjeti, i zato što ćemo radije imati trenutni pristup tom čudnom sveznajućem proroku – ili gatari.

UNESCO je 2021. godine usvojio akt o etici u vještačkoj inteligenciji kao rezultat višemjesečnih konsultacija sa vrhunskim stručnjacima i naučnicima. Kao i mnogi drugi, bojim se da ove preporuke ostaju na papiru i daleko zaostaju za onima koji jure za profitom, trenutnim rezultatima i pogodnostima.

 

Prof. dr Vladimir Radevski, Američki univerzitet, Skoplje