Ako odem u apoteku da kupim aspirin ja verujem da je u kutijici stvarno aspirin a ne arsenik. Mnogi to danas ne veruju za vakcinu. Veruju da svetom vladaju ljudi koji im žele zlo. Kritičko mišljenje se bazira na skepsi. Ali i ta skepsa ne treba da završavi u paranoji.

Vladimir Pištalo

Vera u nauku obeležila je vreme Nikole Tesle. Ljudi su pretpostavljali da samo  dobro dolazi iz ruku pronalazača. Novinari su dolazili u Teslinu laboratoriju koju su nazivali “Ali Babinom pećinom” i pitali: kakvo ste nam novo čudo spremili?  Čovek se tada smatrao pametnim zato što veruje u nauku. Verovao je da sve stvari od muzike do politike postaju bolje. Ovo uverenje je trajalo najmanje do Prvog svetskog rata. Tada je industrija smrti uzurpirala pronalaske. Progres je jeo svoju decu.

Drugi svetski rat i propagandni rat posle njega uvećali su nivo skepse u svetu. Dobar deo mojih američkih studenata ne veruje u Progres. Teško je odrediti kada se to tačno desilo. Javni autoritet nikad nije bio u većoj meri atomizovan.  Ljudi ne veruju u Progres i ljudi ne veruju jedni drugima.

Svako ima pravo na svoju interpretaciju ali svako nema pravo na svoje fakte. To znamo. Samo to više  ne važi. Znamo i da je Tito rekao “ Ja ne priznajem ovaj sud. Ja priznajem samo sud svoje partije.  “ Danas bi mogao reći  „ Ja priznajem samo sud svoje društevene mreže.“ Ljudi žive u svojim sobama odjeka, bez vere u progres, sa svojim faktima i uporednim logikama.

Šta je u tu važno za priču o globalnom vakcinisanju protiv kovid virusa ?

Pa sve!

Ako mi pokažu mapu Banata ja pretpostavljam da je na mapi stvarno Banat a ne Alabama. Ako odem u apoteku da kupim aspirin ja verujem da je u kutijici stvarno aspirin a ne arsenik. Mnogi to danas ne veruju za vakcinu. Veruju da svetom vladaju ljudi koji im žele zlo. Kritičko mišljenje se bazira na skepsi. Ali i ta skepsa ne treba da završavi u paranoji. Ne znam da je ikad bilo ovoliko opskurantista antivaksera i teoretičara zavere. Ljudi veruju da ih lažu. To je tačno. Ali nije tačno da ih lažu o svemu. A oni ne znaju kad da a kad ne.Tako je rodjen  tip inadžijskog bundžije, čija sloboda podrazumeva pravo da ugrožava druge. Bilo da se radi o vakcini ili o američkim izborima, paranoja je postala nova normalnost. Čovek se danas  smatra pametnim zato što ne veruje u nauku i zato što zna da je na mapi Banata u stvari Alabama.

Šta se sve veruje o vakcinama? Da su nedovoljno ispitane. Hajde de. Da će čipovati ljude ( kao da je podatke o njima sad teško naći), da će privremeno izlečiti lažne simptome ovog lažnog virusa, samo da bi zarazile dobar deo čovečanstva neizlečivom bolešću od kojih će pomreti za godinu dana. ( Čitajte o ovome na fejsbuku pre nego što to izbrišu.)

Delmor Švarc je u pravu kad kaže da i paranoik ima neprijatelja. Problem je što nema prijatelja i što mu ni sopstveni razum više nije prijatelj. Nije nam više problem preterana vera u progres.  Sad nedostatak vere u Progres jede svoju decu.

 

 

Vladimir Pištalo, pisac, profesor, dobitnik NIN-ove i nagrade Meša Selimović