Slepo podržavanje  „bolesnih“ obećanja i ideja „svemogućih  i besmrtnih“, gotovo mitskih lidera, najčešće završi prolivanjem krvi.

Violeta Oroshi Berishaj

Pre tačno  43 godine, Sanije Hiseni iz Prištine, tada studentkinja medicine i stipendista TItovog Fonda , poslednji  je put drugu Titu predala Štafetu mladosti! U ime hiljada omladinaca i omladinki,  radničke klase i seljaka, samouprvaljanja i partije…  poželela mu je još puno proleća.  Sledeci  25. maj Tito nije doživeo! Ali su Štafeta mladosti i slet u Beogradu redovno organizovani, sve do 1988. godine. Još nekoliko godina posle njegove smrti, na zvuk sirene, gradjani su morali da stanu u mestu, kako bi  se “podsetilo” da je Tito još uvek ”živ i medju nama” …I još uvek se uzvikivala parola  “Živelo bratstvo i jedinstvo”….

Decenijama je pažljivo građen kult doživotnog predsednika, kao hrabrog, voljenog i nezamenljivog vođe,  koji je rekao  istorijsko  „Ne“ Staljinu, osnovao Pokret nesvrstanih, uveo  socijalističko samoupravljanje (Fabrike radnicima, zemlja seljacima!). Državni, propagandni mediji, veličali su svaku njegovu reč, a gradovi dobijali nova imena – Titograd, Titov  Veles, Titova Korenica, Titova Mitrovica… Snimali se filmovi i filmske novosti  (pre filma u bioskopu, morao je da se odgleda kratak film o Titu), pisane knjige o nesalomljivosti Maršala i opevan  u pesmama, jer sve je bilo Titovo..I mi smo bili Titovi i Tito je bio naš. O „unutrašnjim“ neprijateljima koji su završavali na Golom Otoku, po  jugoslovenskim kazamatima, emigraciji disidenata i njihovim likvidacijama, nije se smelo govoriti, jer…navodno blagostanje tražilo je zatvaranje očiju pred zločinima, u ime prividnog mira.

To kolektivno ludilo (gotovo religiozno), praćeno crvenim  pionirskim maramama, značkama sa Titovim likom i spomenicima, podsećaju me na mahanje crvenim marama u današnjoj Kini …ili vojnu paradu u Moskvi…ili bunkere u Albaniji Envera Hodže…

80-tih godina Srbi su „otkrili“ novi kult kolektivnog obožavanja – Slobodana Miloševića. Dobro osmišljenim populističkim sloganom „Niko ne sme da vas bije“ i „čuvenim“  milionskim mitingom Srba iz svih „srpskih zemalja“, na Gazimestanu (jer pobogu, Srbija je tamo gde su srpska groblja), najavio je rat bratstvu i jedinstvu! Simbolično, umro je u Tribunalu za ratne zločine.

Tragično je završio i komunistički rumunski diktator Nikolaj Čaušesku…streljan je, a i Hitler – kult obožavanja miliona ljudi, „čuvar“ čiste arijevske rase, izvršio je samoubistvo.

Znatiželjna  sam da vidim kako će da završi Putin, koji redovno  menja Ustav, kako bi  vladao do smrti i eliminiše svakog kritičara njegove „demokratije“, Erdogan koji izgleda primenjuje provereni ruski recept ili kontroverzni populista Viktor Orban, koji uspešno gradi  kult novog mađarskog vođe…Izgleda da je i „diplomirani“ populista i levičar Albin Kurti započeo svoju dekadu vladanja, jer obećao je ravnopravnost …državu bez bogatih i siromašnih(?!)… Ili pak Vučić, koji naoružavanjem hoće da „brani“ srpski mir – od imaginarnog neprijatelja…

Ekonomski problemi i politička dezorijentacija osnova su za stvaranje kulta ličnosti,  jer nema  odgovornosti,  niti potrebe za sopstvenim stavom. U ime narodnih, legitimnih izbornih glasova,  govoriće „spasitelj“ koji će „odbraniti“ narod i teritoriju od raznih neprijatelja ili navodnog gubljenja nacionalnog identiteta.

Smrću diktatora,  trebalo bi da nestane i njegov kult, ali izgleda da se na Balkanu sporo shvataju   lekcije iz bliske nam prošlosti – da slepo podržavanje  „bolesnih“ obećanja i ideja „svemogućih  i besmrtnih“, gotovo mitskih lidera, najčešće završi prolivanjem krvi.

 

Violeta Oroshi Berishaj, novinarka iz Prištine, bila angažovana u Radio DW, Radio BBC, trenutno radi kao dopisnik Radio WDR u Kelnu