U Crnoj Gori od 15.186 upisanih poljoprivrednih gazdinstava samo 2.273 su porodična poljoprivredna gazdinstva gdje su nosioci žene i 71 pravno lice kod kojih su odgovorne osobe žene.

Vanja Zorić Šundić

“Danas slavimo sve žene na selu, koje svakoga dana u godini doprinose opstajanju poljoprivrednih gazdinstava, radeći često u nepovoljnim uslovima, opterećene radom kako na poslu tako i u domaćinstvu.” Na ovaj način donosioci odluka u Crnoj Gori čestitaju praznik ženama u ruralnim područjima, 15. oktobar, ustanovljen 2008. od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija sa ciljem da ukaže na težak položaj žena na selu, ali i oda priznanje za njihovu važnu, ali često zanemarenu ulogu u poljoprivredi. Zanemarenu do te mjere da se uloge i doprinosa žene sa sela sjetimo samo za ovaj praznik, a sa druge strane da se broj žena sa sela koji znaju za ovaj praznik mjeri promilima, dok je broj onih do kojih stigne “čestitka”, vjerujem, jednocifren.

Žene su ključne za društveni i ekonomski razvoj ruralnih područja, a uloga žene u crnogorskoj poljoprivredi i uticaj na očuvanje i razvoj sela u Crnoj Gori je nemjerljiv – ocjene su sa međunarodnih konferencija i panel diskusija. Hitro mijenjajući svoje dnevne uloge na selu, do nje ne dopire deklaracija kojom je prepoznata važnost održanja porodica, posebno žena u ruralnim područijma potpisana od strane ministara na Bledu. Zaključci konferencije ostali su zaključani, a žena na selu nije svjesna važnosti uloge koju nosi na plećima.

Crna Gora nema mehanizme, strategije, zakone… kojima je ključni prioritet poboljšanje položaja žena na selu. Programi za poboljšanje zapošljivosti žena u ruralnim područjima su odavno istekli (2016. godine), polazne pretpostavke za sačinjavanje novih danas su iste ili gore a mjerljivih rezultata – javno dostupnih – gotovo da nema. Strategija razvoja ženskog preduzetništva Crne Gore 2021–2024 godine, prepozanje ih kao posebnu i osjetljivu kategoriju kroz svega par aktivnosti. Sporadično, po koja nevladina organizacija sprovede projekat osnaživanja žena na selu ali bez dugoročnih i opsežnijih efekata. Uostalom, nije lako “osnažiti” toliko snažne žene, potreban je cjelovitiji i temeljniji pristup.

U međuvremenu, iseljavanje žena sa ruralnih područja drastično je veće u posljednjim godinama. Osnovni razlozi su nedostatak infrastrukture, nedostatak pristupa javnim servisima, poput zdravstva i školstva i nedostatak osnovnih i elementarnih uslova za život, kao što je nedostatak vode u kućama, zvanični su podaci. U Crnoj Gori od 15.186 upisanih poljoprivrednih gazdinstava samo 2.273 su porodična poljoprivredna gazdinstva gdje su nosioci žene i 71 pravno lice kod kojih su odgovorne osobe žene. U ruralnim područjima 61% žena ima problem u pristupu kućnom budžetu, 35% ima ograničen pristup  a 26% žena ni na koji način nema pristup kućnom budžetu.i samim tim ne mogu ni da planiraju. Kao rješenje nudi se rodno odgovorno budžetiranje i nekoliko mjera Agrobudžeta koje daju prednost ženama prilikom bodovanja (Odbor za rodnu ravnopravnost). Da li je to dovoljno?

Često sputana društvenim očekivanjima i porodičnim obrascima ponašanja, žena na selu dostojanstveno nosi životno breme. Posvećena porodici, ne misli o sebi. Ne žali se, tiho i mirno sve podnosi i prihvata.

E, baš takvoj, mudroj, snažnoj ženi treba odavati počast svakog dana. Priupitati je za teret koji nosi, pitati je šta joj je potrebno? Osjetiće poštovanje, razumijevanje, brigu i ispruženu ruku. Rješenje je onda makar na korak bliže.

 

Vanja Zorić Šundić je zadužena za rodnu ravnopravnost u NVO Mreža za ruralni razvoj Crne Gore i nacionalni je koordinator u okviru Balkanske mreže