Crnu Goru ovih dana ali i godina potresaju afere prisluškivanja, što ukazuje na slabe mehanizme kontrole, ali i na odsustvo odgovornosti za očigledne zloupotrebe Agencije za nacionalnu bezbjednost.

 Tufik Softić

 Crnu Goru ovih danima potresa slučaj pronalaska prislušnih uređaja u kancelarijama Specijalnog državnog tužioca, za koje je osumnjičeni bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić priznao da su postavljeni u njegovo vrijeme.

Javnost traži i očekuje odgovore na pitanje po čijem je nalogu i za koga postupao tadašnji šef bezbjednosne Agencije, jer verzija da je Agencija specijalnog tužioca prisluškivala “za svoje potrebe” i radi njihovih analiza, djeluje zaista više nego naivno.

Sve to se dogodilo samo nekoliko dana nakon što je doskorašnji šef crnogorske kontraobavještajne službe ANB Luka Bulatović izvršio samoubistvo, ostavljajući poruku da “nije znao mnoge stvari koje je morao da zna”. Zato se ispituje eventualna povezanost slučaja prisluškivanja sa samoubistvom visokorangiranog agenta ANB.

Nakon prošlogodišnje smjene vlasti i preuzimanja bezbjednosnog sistema iz ruku Demokratske partije socijalsita, ponovo je aktuelizovana još jedna velika afera, koja je godinama obavijena misterijom: gdje je nestao i kod koga se sada nalazi prislušni uređaj pod nazivom “jaguar”.

Spekuliše se da bi sitem “jaguar” sada mogao biti u rukama paralelnih bezbjednosnih struktura koje pokušava da uspostavi DPS, ne mireći se sa porazom ni poslije tri decenije vladanja Crnom Gorom.

“Jaguar” je svojevremeno bio u posjedu bivše vojske državne zajednice Srbije i Crne Gore. Ono što se jedino zna je to da je taj sitem koristio peti vojno obavještajni centar, sa sjedištem u Podgorici.

Od kada je postavljeno pitanje njegovog nestanka, iz tadašnjih vladajućih krugova jedino se pokušavala relativizovati njegova vrijednost i upotrebljivost zbog navodne zastarjelosti.

Dobro obaviješteni izvor tvrdi, međutim,  da koliko kod da se pojavilo više novih generacija prislušnih uređaja, “jaguar” je još uvijek konkurentan..

„Jaguar“ je u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina i raspada nekadašnje Jugoslovenske narodne armije.

Nakon povlačenja jugoslovenske vojske prenijet je Podgoricu i smješten u komandu korpusa. Vojska SCG  tada ga je koristila za praćanje svakoga ko je bilo interesantan.

“Jaguar” je u Podgorici je bio sve do referenduma o nezavisnosti. Dobro obaviješteni sagovornik  smatra da „jaguar“ sasvim sigurno nije napustio teritoriju Crne Gore.

Prislušni sitem „jaguar“ može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija, radijske veze, stanice i sistemi, a vrlo uspješno dekodira telephone. Taj prislušni uređaj može da locira osobu koje je predmet praćenja u krugu od pet metara.

Afere prisluškivanja u Crnoj Gori dovedene su do usijanja još prije osam godina, tako da se više i ne zna ko koga prisluškuje.

Sve je počelo aferom „listing“ iz koje je javnost saznala da su na telefonskoj vezi navodno bili odbjelgli narko bos Darko Šarić i tadašnji ministri finansija i vanjskih poslova.

Nastavljeno je sa listingom razgovora odbjeglog šefa balkanske mafije Nasera Keljmendija sa visokopozicioniranim političarima i službencima crnogorske ANB. Praćene su i prisluškivane i strane diplomate, posebno iz zemalja članica NATO.

Početkom ove godine otkriveno je da je ANB nezakonito prilsuškivala nezavisne intelektualce i novinare nezavisnih medija, zbog čega su podnijete krivične prijave protiv smijenjenog direktora ANB Dejana Peruničića i njegovih saradnika.

Posljednje afere u Crnoj Gori samo su podgrijale strahovanja i slutnje da u Crnoj Gori, mimo zvaničnih bezbjednosnih službi i strogih pravnih procedura, ko zna ko može, praktično, bez ikakve kontrole i odgovornosti, brutalno gaziti ljudska prava i prisluškivati svakoga ko mu “nije po volji”.

 

Tufik Softić je istraživački novinar