Rodno nasilje ostaje važan problem u našem društvu. Po podacima INSTAT-a (Instituta za statistiku), u toku 2019, 52.9 % žena, ili jedna od dvije žene između 18. i 74. godine su iskusile jedan ili više od pet postojećih oblika nasilja.

“Žena se ne rađa, žena se postaje” – čini se da ovaj citat spisateljice i feministkinje Simon de Bovoar i dalje nije shvaćen, jer je ona sama pokušala da analizira žensku dušu u odnosu na samu sebe, a ne suočavajući je sa drugim polom – sa muškarcem.

Upravo to suočavanje, ukoliko je uspješno, može pomoći ženama da dostignu ono što su pokušavale  vjekovima: ravnopravnost u društvu i jednake mogućnosti da pokažu svoje vještine i vrijednosti.

Suočavanje sa muško – ženskim odnosima je srž jednakih prava, ali ne samo to. Ono što ženama treba, posebno Albankama koje nisu živjele u slobodnom društvu, je suočavanje i upoznavanje sa samima sobom.

 

Koliko su žene sposobne za ovo?

Žene u Albaniji su dugo bile zbunjene konceptom prava, jer su ti koncepti jako kasno postali dio albanskog društva. Albanija je postala država 1912. godine i naslijedila je jako patrijarhalnu kulturu i tradiciju, gdje je žena tretirana kao objekat, ili kao neophodni kućni ljubimac. Kanonski zakoni su sadržali odluke o njenom životu, i nažalost čak i danas, u vrijeme modernih zakona čiji je cilj da pomognu ženama da ostvare svoja prava,  društvo se i dalje ipak drži starih kanona.

 

Nakon Drugog svjetskog rata, kada su ljudska prava postala ključni aspekt novog napretka, a Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, između ostalog, omogućila  zakone koji su posvećeni  pravima žena, Albanija je u duhu komunističke ideologije donijela samo površne zakone, ne dozvoljavajući razvoj debate o feminizmu, stvarnoj poziciji žena i psihologiji nasilja.

 

Nakon pada diktature, pravne promjene su stvorile drugačiju percepciju u društvu, a već 30 godina rodno nasilje je društvena, državna, i medijska briga.  Zakoni o krivičnom postupku su promijenjeni, Albanija je ratifikovala  sve konvencije o ljudskim pravima, i među prvim zemljama je koje su prihvatile Istanbulsku konvenciju.

 

Ipak, rodno nasilje ostaje važan problem u našem društvu. Po podacima INSTAT-a (Instituta za statistiku), u toku 2019, 52.9 % žena, ili jedna od dvije žene između 18. i 74. godine su iskusile jedan ili više od pet postojećih oblika nasilja.

 

Izrada  dobrog zakonodavstva nije dovoljna ukoliko državne službe i strukture ne rade na smanjenju nasilja. U Albaniji, vlada je uglavnom zadovoljna samim usvajanjem zakona, a sa druge strane implementacija je spora, parcijalna i  nefunkcionalna.

 

Žena bi trebalo da pobijedi strah, upozna sebe i pronađe i način za borbu protiv nasilja. Žena bi trebalo da razmišlja više o citatu Simon de Bovoar “žena se ne rađa, žena se postaje”, i trebalo bi da uči iz hrabrosti Roze Parks. Ljudska prava su u ženi. To je težak su, ali siguran put.

 

Elsa Ballauri je aktivistkinja za ljudska i ženska prava, novinarka, pjesnikinja, kolekcionarka. Predsjednica  Albanske grupe za ljudska prava (1996.)  i osnivač Ženskoj muzeja (2018.)