Efikasna borba protiv korupcije u društvu bez političkih promjena nije bila moguća, ali još uvijek ne znamo da li je politička promjena, osim što je bila neophodan uslov, zaista i dovoljna za velika antikorupcijska djela.

Stevo Muk

Kada kažeš „korupcija”, ljudima u Crnoj Gori padaju na pamet brojni veliki slučajevi. Među njima, po svojoj očiglednosti i beskrupuloznosti, izdvajam aferu „Limenka“ – kupoprodajni aranžman države i rođenog brata tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Đukanovića. Činjenjem i nečinjenjem više ministara unutrašnjih poslova, direktora policije i drugih funkcionera pričinjena je višemilionska šteta za državni budžet i višemilionska dobit za Brata. Pod pritiskom opozicije, medija i NVO, Specijalno državno tužilaštvo, gotovo deceniju je odugovlačilo istragu, da bi na koncu zaključili da nema osnova za krivično gonjenje. Šteta po državni budžet od približno sedam miliona eura ( i korist za premijerovog brata) ostala je bez bilo kakve odgovornosti – krivične, prekršajne, disciplinske, etičke, političke.

Međutim, korupcija je u Crnoj Gori mnogo više od zbirke velikih i poznatih sučajeva koji su samo vrh ledenog brijega. Jedan poznanik mi je svojevremeno rekao kako je korupcija u opštinskoj zgradi prisutna od domara do gradonačelnika – domar prodaje viškove sredstava za higijenu, a gradonačelnik uzima svoj dio na velikim tenderima. Upravo, korupcija je godinama i decenijama postajala ”jedina igra u gradu” u kojoj je svako pronašao neko svoje mjesto i neki svoj dio.

Crna Gora ovih dana bira vladu koju prvi put ne čine partije koje su vladale prethodnih decenija. Iskustvo nam govori da efikasna borba protiv korupcije u društvu bez političkih promjena nije bila moguća, ali još uvijek ne znamo da li je politička promjena, osim što je bila neophodan uslov, zaista i dovoljna za velika antikorupcijska djela. Zato se s pravom postavlja pitanje: ”Šta ćete uraditi u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?”. Obećanja su brojna, a očekivanja velika – da će biti dokazano ono što je kritička i opoziciona javnost godinama vidjela i tvrdila, a pred čim je “zarobljena država“ uporno zatvarala oči. Dio javnosti očekuje da se jednom velikom akcijom ”zatre trag“ korupciji i kriminalu, naročito na visokom nivou ( misleći pri tom na visoke funkcionere i tajkune bivše vlasti). Priziva se lustracija, otvaranje dosijea, ispitivanje porijekla imovine. Regionalna iskustva govore da je sve to lakše izgovoriti, nego sprovesti.

Pravo pitanje je da li će, u nekom doglednom roku, biti uspostavljene nezavisne, profesionalne i održive institucije koje mogu da obezbijede vladavinu prava, bez obzira na buduće političke promjene. Jer čak i ako se obračunamo sa korupcijom iz prošlosti, šta ćemo sa korupcijom u budućnosti ? Za nju će nam, osim mača represije ( policije, tužilaštva i sudstva), prije svega biti potrebni mehanizmi za prevenciju (sprečavanje) koji će izgrađivati, osnaživati i ohrabrivati integritet javnih službenika i javnih službi.

Prethodnih godina smo se nagledali desetina preventivnih mehanizama koji su ostali mrtvo slovo na papiru. Sada  su nam neophodni “alarmi“ koji funkcionišu i koji mogu spriječiti da nam se ponovi “Limenka” i druge brojne “limenke”, ili nas makar na vrijeme upozoriti. Ipak, uz najbolju političku volju, biće potrebne decenije da razvijemo kulturu koja liči na etički univerzalizam – privrženost svih dobru zajednice u kojoj usvojene norme važe za sve, stanje suprotno od onog kojeg imamo danas. A, politička volja, koja je tako dugo izostajala, i dalje će biti na ispitu, suočena sa opstrukcijama “starog režima“ i izazovima da makar dio naslijeđenih mehanizama zloupotrijebi za očuvanje nove vlasti. U svim vremenima, korupcija  vodi slabljenju države i siromaštvu, a u ovo aktuelno vrijeme teške ekonomske krize, Crna Gora ima gotovo egzistencijalni razlog da korupciji ”stane nogom za vrat“.

Uz proces izgradnje nezavisnih institucija, koje i vode i čine ljudi, i dalje će ovom društvu biti neophodni oni koji su dali veliki doprinos otkrivanju korupcije – nezavisni mediji, istraživački novinari i nevladine organizacije, ali i insajderi (zviždači) – hrabri ljudi iz samog sistema.

 

Stevo Muk je predsjednik Upravnog odbora nevladine organizacije ”Institut alternativa“, istraživačkog centra iz Podgorice. Bavi se istraživanjem javne uprave, korupcije i vladavine prava.