Zapadni Balkan je nedovršeni region mira i integracije u Evropu, pred novim iskušenjima ruskog ratnog cunamija. 

Dr Srećko Đukić

 Agresija Rusije na Ukrajinu, jedne od pet najodgovornijih članica svetske zajednice, izvršena je radi dostizanja sopstvenih ciljeva na evro-atlantskom prostoru. Već danas se suštinske posledice toga rata osećaju, i teško će šta ostati isto. To nije „mali“, „obični“ rat, nego rat „titana“ sa „ostatkom“ sveta.  Njegova razorna moć potencijalno je neizmerna; on anticipira  korenito prestrojavanje odnose  SAD, NATO, EU sa Rusijom, i pitanje restarta medjunarodnog poretka i dometa „totalnih“ sankcija. Rat je zbio i ujedinio, a ne obrnuto, zapadne redove i radikalno menja poglede na budućnost. Izuzetono dugoročni krizni kapacitet ruske invazije na Ukrajinu za Evropu postaje nezaobilazan, kao i za preko trideset godina oko nas dugu agoniju.

Zapadni Balkan je nedovršeni region mira i integracije u Evropu, pred novim iskušenjima ruskog ratnog cunamija.  To se vidi i oseća u skoro u svakoj njegovoj zemlji, naročito kod onih koje  uopšte nisu integrisane u evroatlantskse strukture. Drugi dubinski balkanski  front, mnogim nitima vezan je za ruske interese i čineći značajnu prepreku ujedinjenu sa Evropom. Mnoge političke, ekonomske, bezbednosne, medijske i druge posledice, nalaze se u direktnoj vezi  sa nedovršenim procesima našeg regiona. Mučna su i spora kretanja ka članstvu u EU i NATO, ka zatvaranju kriza na Kosovu i Metohiji i u Bosni i Hercegovini, delom u Crnoj Gori, ili zbog nedalekovidosti briselskih vlada, ili zbog prirode režima na Zapadnom Balkanu (linija manjeg otpora i odlaganje rešenja). Postojeći vakum sanžno su koristile vanevropske snage, ruska meka moć, konzervativni, antievropski potencijal i njihovi prirodni saveznici na Zapadnom Balkanu. Ruska politika direktno dovodi u pitanje Evropsku uniju, nadjačava je u našem javnom prostoru, o čemu svedoče politički odnosi, mediji, ekonomsko-trgovinski i investicioni poslovi, vojna saradnja i naoružavanje, puna zavisnost od nafte i gasa. Godinama se javnosti sofisticirano serviraju istočne alternative EU i NATO, umesto odabranog spoljnopolitičkog prioriteta Srbije.

Međutim, došlo je vreme rešavanja. Ukrajinska kriza je pokazala da je đavo odneo šalu i da se ruski balkanski front mora zatvorati. Razorni potencijal našeg regiona je dokazao. Ako se u Evropi negde stvari mogu otrgnuti kontroli, i ako je ruski uticaj negde najdublji i najsvestraniji, onda je na Zapadnom Balkanu, njegovo prelivanje na nezavršene krizne tačke. Ako se negde stvari mogu otrgnuti kontroli, uz pomoć proverenih istočnih konekcija, onda je to tu.

Naslednici politike devedesetih, i medijski zarobljena javnost u našem regionu, koriste nastalu situaciju za revanš svoje promašene politike, povezano sa ukrajinskom krizom koje se  pred nama odigrava. Pred nama se zida jedan „novi Berlinski zid“, podiže  jedna nova „gvozdena zavesa“, i postavlja pitanju sa koje će se strane naći Srbija i Bosna i Hercegovina?

Ako je  Zapad, propuštajući godine, danas rešen da stvari dovede do kraja, ali i u svom interesu, tako će i biti. Ako region oseti taj iskorak preokrenuće se i razgraditi antievropski procesi i završiti sedenje na dve stolica.

 

Dr Srećko Đukić, bivši ambasador, član Foruma za međunarodne odnose EPUS-a