Nismo bili spremni za veliki iskorak – napravljen je najmanji mogući.

Srđan Perić

Dugotrajuća vlast je porodila stanje duha u kome teško razlikujemo šta nam je na korist, a šta na štetu. Ono što bi trebalo da snaži demokratiju oslabljeno je ili iskrivljeno, do neprepoznavanja. Intelektualci, aktivisti, mediji… sve ono što je kritički bilo orjentisano našlo se pred ozbiljnim izazovom. Nakon promjene vlasti izbor je bio sljedeći: ili će se dogoditi temeljna demontaža političkog promišljanja, a potom i prakse, ili ćemo krenuti u grabež za plijen. Metaforički rečeno: ili ćemo to stanje doživjeti kao moguću raskrsnicu gdje ćemo ići drugačijim putem ili ćemo gledati uzdizanje i spuštanje istorijskom trenutku nedoraslih aktera. Umjesto raskrnice, dobili smo klackalicu. Nismo bili spremni za veliki iskorak – napravljen je najmanji mogući.

Umjesto temeljne opštedruštvene reforme i smjene ključnih sistemskih kadrova, zapljusnuti smo poplavom demagogije koju u skorijoj budućnosti možemo platiti krajnje nestabilnim javnim finansijama. Usputna žrtva je preduzetnički duh, „prodata je priča“ da to što se zadužujemo i trošimo više, da ćemo imati više, a da je idealan posao – onaj državni.

Uspostavljen je obrazac u kojem imamo ljude koji su profesionalni dobitnici  tranzicije – svake. Oni mogu slaviti novo rukovodstvo, jer je ono uspjelo da marginalizuje značajan dio onih koji su na ovaj ili onaj način iznijeli promjenu, a nerijetko da od posluge starog režima stvori reformatore – ponekad i eksperte.

Problem razumijevanje uloge medija je sada dobio drugu dimenziju. Zahvatio nas je i globalni trend u kome se mediji sve više svode na proizvođače i distributere informacija sa privrednim ciljem sticanja profita kroz trgovinu uticajem. Izuzeci jesu dragocjeni, ali nedovoljni za potrebe istinske demokratizacije. Zamjena vlasti nije uzrokovala prekid prakse „crnih lista“ u medijima – negdje očekivanih, a negdje iznenađujućih. Usred smo trenutka gdje se dijeli plijen, a za tu rabotu je potrebna crno-bijela optika. Uz sve to, položaj urednika i novinara devalvirao je do granice obesmišljavanja profesije – jer niti nova vlast pokazuje senzibilitet za stavove onih koji su joj zapravo pomogli da bude vlast, niti vlasnici medija, po pravilu, razumiju egzistencijalne probleme svojih novinara.

Kao rezultantu imamo stanje da ni u naznakama nema ideje o širokom društvenom dijalogu. Razlog je jednostavan: odsustvo kapaciteta da se čuje dugo i drugačije.

Demokratija je svojom prirodom krhka, ali njeni bazični principi bi trebalo da joj daju životnost. Jedan od njih je da je ona vladavina većine – neupitne. Mi smo uspjeli i taj princip iskriviti, pa tako kroz različite forme izgovora, državom upravljaju strukture sa veoma niskim ukupnim stepenom povjerenja u javnosti. Opet, nada da ćemo konačno neselektivno primjenjivati i tumačiti Ustav i zakon se pokazala nerealnom. I ne treba nikog tu personalno stigmatizovati – mi nemamo drugačije iskustvo, a novo rukovodstvo niti je znalo, pokazeće se – niti htjelo drugačije.

Ovih sedmica dobili smo novi politički impuls – izbor novog predsjednika države, nakon što je na izborima poraz pretrpio još uvijek aktuelni, koji je ujedno odstupio sa čelne partijske pozicije. Otvara se prilika da konačno dominantno počnemo glasati za nešto, a ne protiv nekog.

Predstoji nam spor proces ponovne edukacije o tome da imamo svako moguće pravo da se borimo za slobodu misli i govora. Ako u 2023. godini o ovome moramo pisati, onda još možemo biti i zadovoljni mjestom na ljestvici koje nam je u vezi sa stanjem demokratije, političkih sloboda i ljudskih prava dodijelio Freedom House.

 

Srđan Perić je građanski aktivista, jedan od osnivača pokreta Preokret