Stvarnost kakvu poznajemo, u kojoj žene nisu zaštićene usled mizoginih praksi i patrijarhalnih normi, jasno se oslikava u digitalnom svetu i obrascima ponašanja koje možemo primetiti onlajn.

 Sofija Todorović

Onlajn nasilje ima rodnu dimenziju, ona postaje sve vidljivija dok broj žrtava raste. U susret 25. novembru, koji se tradicionalno obeležava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama važno je da govorimo o izazovima koji su rodno određeni a sa kojima se suočavaju žene u digitalnom okruženju, nezavisno od svoje profesije.

Već neko vreme možemo čuti kako digitalno nasilje ima snažan uticaj kako na slobodu govora i izražavanja tako i na opšte pshološko stanje onih ka kojima je usmereno. Međutim, posebno tokom pandemije kronavirusa, rodna komponenta onlajn nasilja postala više nego očigledna.

Prošle godine, u ovom periodu, na društvenim mrežama osvanula je fotografija pacijentkinje koja je bila smeštena u “Areni”, koja je u tom trenutku bila mesto gde su ležali pacijenti oboleli od korona virusa. Pacijentkinja je neovlašćeno fotografisana nakon prijema u “Arenu”  dok se presvlačila, kako bi joj bile urađene neophodne analize.Fotografija njenog tela deljena brzinom svetlosti, a medijsko izveštavanje uglavnom je bilo senzacionalističko i neadekvatno. Ovo je samo jedan od primera koji ukazuje da nijedna žena nije pošteđena, čak ni kada se nalazi na bolničkom lečenju, žensko telo se tretira kao objekat koji pripada svima i na koje javnost ima pravo makar i iz puke zabave. Fotografija se i dalje može pronaći na društvenim mrežama, a identitet pacijentkinje objavljen je u tabloidnim medijima jer se žrtva, kako navodi Kurir, obratila njima.

BIRN-ovo sitraživanje navodi da su u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni u periodu od 2016. do 2020. godine podnete su 263 tužbe na neovlašćeno deljenje fotografija ili video zapisa. Iste su rezultirale sa 35 osuđujućih presuda.

Samo u Srbiji su, prema javno dostupnim podacima, kada je reč o krivičnom delu neovlašćenog fotografisanja, u periodu od 2016. do 2019. godine podnete prijave protiv 80 osoba, od kojih je 18 optuženo. Četiri osobe su osuđene. U istom periodu, protiv 51 su podnete tužbe zbog neovlašćenog objavljivanja i prikazivanja fotografija i snimaka druge osobe, od kojih su 22 optužene. Ponovo su samo četiri lica osuđena.

Slučajevi u vezi sa pribavljanjem i prikazivanjem pornografskog materijala koji uključuje maloletnika porasli su sa 24 na 40 od 2019. do 2020. godine a bilo ih je još 12 samo u prva tri meseca ove godine. Broj slučajeva uhođenja takođe je porastao sa 43 na 60 između 2019. i 2020. godine, sa već 35 slučajeva u prvom kvartalu 2021.

Dostupni podaci govore da je motivacija za prijavljivanje nasilja koje se desi u digitalnom okruženja mala ako uzmemo u obzir sudski epilog. Sa druge strane mehanizmi zaštite gotovo da ne postoje ili ne rade. Društvene mreže imaju standardne forme za prijavljivanje sadržaja a koji podeljen bez saglasnosti, a kada je već objavljen, jako je teško ukloniti štetan sadržaj sa interneta.

Samo izveštavanje o slučajevima napada na žene koristi jezik senzacionalizma te se retko ukazuje na osnovne etičke principe poštovanja žrtava i oštećenih, posebno u mejnstrim medijima. Razne feminističke grupe neumorno pokušavaju da ukažu na ove probleme promovišući principe solidarnosti i izbegavanja sekundarne viktimizacije, međutim institucionalni odgovor i dalje nije na pomolu.

Trend o kome govorimo nije vezan samo za Srbiju, odnosi se i na druge zemlje regiona, slučajevi kršenja digitalnih prava iz šest zemalja mogu se pronaći u BIRN-ovoj regionalnoj bazi.

Stvarnost kakvu poznajemo, u kojoj žene nisu zaštićene usled mizoginih praksi i patrijarhalnih normi, jasno se oslikava u digitalnom svetu i obrascima ponašanja koje možemo primetiti onlajn. U odnosu na ostale karatkeristike, žene mogu biti manje ili više podložnje razičitim oblicima onlajn nasilja, međutim, nijedna od tih karakteriska ne znači da žena neće postati meta onlajn napada koji su rodno motivisani, bilo da je pitanju doktorka, novinarka, domaćica, aktivistiknja, advokatica, premijerka, kasiraka. Društva u regionu i dalje pokušavaju da pronađu sponu između ponašanja žena i nasilja kome su izložene, zanemarujući da je odogvornost uvek i jedino na onima koji nasilje čine.

 

Sofija Todorović, projektna menadžerka BIRN-a