Uloga žena iz sela je velika u životima svih nas, ali ostaje nada da će se početi više priznavati njihov rad, više plaćati i da će imati veću socijalnu sigurnost.

 Slobodan Kovač

Međunarodni dan žena na selu, ustanovljen je rezolucijom u Ujedinjenim nacijama 2007. godine i od tada se obilježava 15. oktobra.

Prema podacima UN-a, četvrtinu svjetske populacije čine žene na selu.

To su majke, bake, sestre i kćerke koje su kroz vijekove radile, gradile, čuvale i kuvale, ali nikad dovoljno primjećene. I zaista, teret domaćinstva je uvijek bio na leđima žena. Osim poslova koje se obavljale u kući, kuvajući obroke, šijući i perući odjeću, odgajajući djecu i brinući da sve bude uredno, čekali su ih i poslovi na imanju.

Uz muškarce, koji su vodili računa o težim poslovima, nerijetko su i žene bile angažovane kada se ore, kopa, sakuplja sijeno ili čuva stoka. Međutim, ono što je dodatno otežavalo njihov život u patrijahalnim porodicama, jeste to da taj rad se podrazumjeva kao svakodnevna obaveza i vrlo često nije bio priznat ili pohvaljen. Kažu da rad u kući najmanje primjećuje, ali odustvo rada je itekako uočljivo.

Danas se može čuti stav da su tehnološka dostignuća i izum poljoprivrednih mašina, u velikoj mjeri olakšali život žena na selu. Posebno u ravničarskim selima, gdje je upotreba poljoprivrednih mašina moguća i više korisna. Motike, grablje, lopate i drugo oruđe, polako počinje da se odlaže, ali to ipak ne znači i smanjenje rada, jer život na selu traži ljudsku ruku.

Savremno doba donijelo i mogućnost da se žene iz ruralnih područja školuju, da stiču znanja i koriste ih u svakodnevnom životu. Isto tako, nude se brojne mogućnosti za dodatne edukacije o unapređenju poljoprivredne proizvodnje, pokretanju samostalnih biznisa i udruživanja žena. Ipak, osluškujući riječi žena iz seoskih područja, one te mogućnosti rijetko mogu da iskorite.  Osim što nisu dovoljno ohrabrene da to znaju i mogu, ostaviti kuću i cijelo domaćinstvo kako bi učestvovale na seminarima, projektima i drugim organizovanim edukativnim događajima je preveliki luksuz. Naročito u planinskim selima.

Moderne internet tehnologije jesu dostupne većem dijelu čovječanstva, ali to ne znači i da ih sve žene iz bosanskohercogavčih sela znaju korisiti i iskorisiti u svrhu poboljšanja kvaliteta svog života i rada. Često, imaju i otklon prema tome, jer osjećaju kao da je to predviđeno za neke mlađe generacije ili da je to jednostavno gubljenje vremena, koje mogu iskoristi za rad na njivi ili u kući.

Živeći na selu i snimajući reportaže, imao sam priliku da čujem konstataciju da bez žene nema domaćinstva, a ja bih još proširio ovu rečenicu kazavši da bez domaćinstva nema ni sela, a bez sela nema ni gradova, jer ko će hraniti naš narod. Zato ne čudi ni činjenica da Dan žena na selu i Svjetski dan hrane slave jedan uz drugi. Dakle, 15. i 16. oktobar. Uloga žena iz sela je velika u životima svih nas, ali ostaje nada da će se početi više priznavati njihov rad, više plaćati i da će imati veću socijalnu sigurnost. Isto tako je važno da se o ženama sa sela priča i osluškuju njihovi problemi tokom cijele godine, a ne samo na ovaj datum, ako ih se i tada neko sjeti.

 

Slobodan Kovač, politikolog, fotograf i novinar, autor brojnih reportaža iz seoskih područja