“Najveći rizik za većinu nas nije previsok i neostvarljiv cilj, već onaj koji je vrlo nizak i lako ga postižemo”

 Shpetim Luku

Poljoprivreda je jedan od prioritetnih sektora albanske ekonomije, i puno se raspravlja o načinu njenog razvoja i o dostizanju standarda napredne poljoprivrede. Međutim, u stvarnosti postoji primjer koji pokazuje i omogućava da zamislite kako bi albanska poljoprivreda mogla da izgleda, a to je društvo „Agro Ilirija“. Osnovano 2015. godine na zemljištu bez poljoprivredne vrijednosti iz ugla tradicionalne albanske poljoprivrede, Agro Iliria je danas najveće poljoprivredno gazdinstvo u Albaniji i regionu, ali i sjajan argument koji ilustruje ideju – da biste obrađivali zemlju treba da znate kako se to radi.

Partneri Ilir Trebicka i Shpetim Oseku su radili zajedno u građevinarstvu, i razmišljali su o nekom poslu koji bi bio bliži prirodi.  2015. godine počeli su da rade na tome da konkretizuju njihove želje i ciljeve. U početku je to bila ideja izgradnje hidroponskih staklenika, ali poteškoće su ih pratile od samog početka: na velikim površinama nije bilo dostupnog zemljišta. Tako su bili prisiljeni da zauzmu slano tlo nekadašnje močvare Karavaste u Lušnju. Skeptici ali i njihovi prijatelji nisu odobravali ovu inicijativu, međutim Shpetim Oseku i njegov partner, uvjereni u svoje ideje, počeli su da ih konkretizuju. U razgovoru sa jednim izraelskim agronomom dobili su i potvrdu o izvodljivosti svoje poslovne ideje. „Nema loše zemlje. Ima zemlje kojoj je potrebno mnogo ulaganja i rad na njoj, a ima i zemlje na kojoj je dovoljno posijati sjeme jer ono niče samo od sebe“, rekao je. Tako je rođena „Agro Iliria“, na neprofitabilnom zemljištu sa visokim procentom soli.

„Agro Iliria“ je kompanija sertifikovana kao nacionalni strateški investitor, jedina u albanskoj poljoprivredi koja ima ovakav status. U njenom tehničkom osoblju nalazi se šest stručnjaka iz oblasti poljoprivrednih nauka, jedan profesor iz Izraela, jedan iz Italije i četiri profesora Albanca.

„Agro Iliria“ je zasadila 44 hiljade korijena goji bobica i zapošljava 200 sezonskih radnika na berbi goji bobica desetak puta godišnje, a takođe imaju 80 hektara sa dvije sorte nara – “acco” koji se bere početkom septembra i “divan” koji se bere početkom oktobra. Od septembra do novembra ubere se oko 1300 tona nara.

Čini se da je Agro Iliria projekat koji još nije završen. Priprema se sadnja 100 hektara nara a u roku od tri godine će biti zasađeno 700 hektara. U petogodišnjem planu, odnosno do 2026. godine, su 180 hektara agroturizma, od čega je 70 hektara borove šume, 26 hektara vještačkog jezera na kojem će se organizovati sve vrste vodenih sportova, kao i tri hotela i restorana. Planira se rekonstrukcija i proširenje 300 godina stare crkve Svete Marine, 200 drvenih kuća, 200 stubova za stalne kamper-kombije, i 3,5 kilometara puta koji će povezivati selo sa morem.

Na kraju projekta, Agro Iliria će proizvoditi 20 prikolica nara dnevno 90 uzastopnih dana, a uspostaviće i prvu fabriku soka od nara na Balkanu i jednu od najvećih u Evropi. Izgradiće sopstvenu laboratoriju i studentsko-univerzitetsku katedru za poljoprivredu.

Agro Iliria se suočava sa poteškoćama kao i svi drugi investitori, posebno u poljoprivredi. To je društvo koje radi na jednom od najslanijih zemljišta na svijetu, koje je desetljećima ostalo neplodno, na kom je rad samim tim jako težak.

Citirajmo Mikelanđela: “Najveći rizik za većinu nas nije previsok i neostvarljiv cilj, već onaj koji je vrlo nizak i lako ga postižemo”.

 

Shpetim Luku je direktor Albanskog centra za istraživačko novinarstvo