Shvatio sam de je tržište neumoljiv sudija i regulator. Da vas takmičenje na dnevnoj osnovi čini boljim i konkurentnijim.

 Senad Zaimović

Priča prva

Bilo je rano proljeće ’89. Radio sam u Omladinskom programu na Radio Sarajeva. Predložio sam uredniku Bori Kontiću da preko kompenzacije nabavimo tekefax uređaj, koji se tek pojavio na tržišištu.

Na prezentaciji smo poslovodstvu objasnili tehničke mogućnosti uređaja. U jednom momentu sam pritiskom na copy pokazao da dokument koji šaljemo, primalac prima kao kopiju. Pitanje je bilo: „Kako dokument može proći kroz telefonsku žicu“?! Rakao sam: danas čitate Times u New Yorku, isti dan i u Moskvi. Direktorica je naredila da deponujemo telefax u magacin. A onda za mjesec dana tadašnji telex zamjenjen je telefaxima na RTV Sarajevo.

Priča druga

U kasnu jesen ’92. dobio sam zadatak da radim na konceptu reorganizacije i objedinjavanja marketing službe RTV Sarajevo na jednom mjestu, pokretanju RTV časopisa… Pomisilio sam kako bi sve javne ličnosti iz sfere politike, kulture, estrade… koje dolaze u RTV, više stotina hiljada pretplatnika, dobijali besplatan časopis uz RTV pretplatu, a koji bi se finansirao od prodaje oglasnog prostora. Kroz rad na ovom projektu shvatio sam da je Javni servis postavljen troškovno, a ne profitno. Ogromno učešće troškova službi je onemogućavalo ulaganje u programske sadržaje. Razmišljao sam da od voznog parka napravimo renta car agenciju, pedsetak uposlenika je radilo na čišćenju i održavanju. Zašto i oni ne bi bili na tržištu da daju usluge i RTV ali i drugim klijentima itd. Shvatio sam da je ovakav koncept nažalost neprimjenjiv. Većina ljudi ne želi da se posluje po tržišnim principima.

Priča treća

Sticajem ratnih  okolnosti od ’93. do ’95. sam bio urednik serijala trosatnih emisija „Rat Art“ na TVBiH. Težak rad u nemogućim uslovima. Ali smo bili prepoznati. Pa ’94. dobili nagradu Udruženja novinara BiH za Projekat godine. Dočekala me je i ponuda da budem urednik Dokumentarnog programa. Bližio se kraj rata. Na jednom od redakcijskih sastanaka sam rekao: sa završetkom rata, prestaje naš emotivni i patriotski angažman. Sada slijedi vrijeme za profesionalni pristup. Da bolji budu suponirani, a lošiji odbačeni.

Priča četvrta

Uvažavajući važnost Javnog radio, TV i digitalnog servisa za društvo u cjelini, neminovnost promjena, maštao sam o mogućnostima modernog Javnog servisa koji će proizvoditi dokumentarne, kulturne, obrazovno–naučne emisije, dakle sve one programe bitne za zajednicu, a nisu komercijalni. Programe koji će biti arhivirani na digitalnim medijima i postati značajna ostavština za budućnost. Želio sam vidjeti Javni servis angažovan na TV i filmskim produkcijama, Javni servis privlačan za mlade ljude koji će učiti i sticati nova znanja u skladu sa vremenom u kojem živimo. Volio bih Javni servis koji koristi digitalne platforme u punom kapacitetu.

Priča peta

Odlučio sam sam da svoju karijeru nastavim na realnom tržištu. Shvatio sam da je tržište neumoljiv sudija i regulator. Da vas takmičenje na dnevnoj osnovi čini boljim i konkurentnijim. Od ’98. do danas sam direktor komunikacijske agencije Fabrika (www.fabrika.com). Iza nas je stotine uspešnih kampanja, kreativnih  koncepata, dizajnerskih rješenja, audio i video produkcije, medijskih analiza i strategija. I dalje razmišljam kako bi Javni servis mogao biti bolji, učinkovitiji i da će nove generacije uočiti neminovnost promjena i napraviti ono što moja generacija nije uspjela.

 

Senad Zaimović, medija ekspert, direktor agencije „Fabrika“, Sarajevo