Dijagnoze koje svakodnevno dobijamo primorale su nas da zaključimo da obrazovno tijelo mora mnogo više da radi na svom odbrambenom sistemu i da će trebati dosta vremena da izliječi podmuklu bolest, čije komorbiditete nekako, decenijama, sakrivamo.

Sandra Gruevska

Obrazovni sistemi širom svijeta uvijek su bili povod za analizu, rasprave, reforme, sukobe, ismijavanja, strah, neizvjesnosti…

I svake godine obrazovne sisteme u mnogim zemljama uzdmaju prirodne nepogode povezane sa klimatskim promjenama, oružanim sukobima, političkom propagandom ili, u najgorem slučaju, epidemijama.

Dakle, kada nam se dogodila pandemija Covid -19, bili smo, i mislim da smo još uvijek, u grču oko toga kako će se obrazovni proces odvijati u takvim okolnostima.

I kao grom iz vedra neba, zatekao nas je nespremne… i dalje, na žalost.

Sada ćemo se sigurno zapitati da li je stopa uspjeha ili neuspjeha u obrazovanju recipročna količini naših antitijela protiv Covid-a 19?

Pandemija nas je, naravno, natjerala da provjerimo da li je naš obrazovni sistem imun i da li zna kako da se brani. Međutim, dijagnoze koje svakodnevno dobijamo primorale su nas da zaključimo da obrazovno tijelo mora mnogo više da radi na svom odbrambenom sistemu i da će trebati dosta vremena da izliječi podmuklu bolest, čije komorbiditete nekako, decenijama, sakrivamo.

Bila sam, jesam, i biću zagovornica tehnologije u učionici, u kombinaciji sa kreativnošću i slobodom učitelja. Mislim da zanemarivanje obrazovnih mogućnosti koje tehnologija pruža dovodi djecu u nepovoljan položaj i zbog toga to nismo smjeli da ignorišemo ili da mu se suprotstavljamo.

Mnogi će reći da kultura življenja ispred kompjuterskog ekrana otežava poslove (za nastavnike). Ali, da li smo izabrali pravi put da olakšamo svoj posao pomoću tehnologije ne koristeći je kao saveznika? Pandemija nam je pokazala i naučila nas da je sve moguće, pa se nadam da ćemo sljedeću lekciju naučiti na lakši način. Ali ako se neprestano suprotstavljamo promjenama i ako aktivnost obrazovnog sistema u potpunosti oslabi i njegov imunitet padne, onda će to nažalost imati uticaja na cijelo naše društvo. Potreban je obrazovni sistem koji bi u budućnosti bio imun na sve faktore koji bi mogli negativno uticati na njega. Pa, hajde da vakcinišemo obrazovni sistem tako da ostvari imunitet!

A mi, nastavnici, moramo da se podsjetimo zašto smo učitelji, da malo zastanemo i restartujemo se. Djeci smo sada potrebni na drugačiji način, kako bismo im pokazali šta znače empatija i strpljenje. Sada im je potreban učitelj koji će im pomoći da se osjećaju sigurno, u vremenu kada su u nebezbjednom prostoru nad kojim vrebaju svakakve opasnosti. Možda ćemo iskoristiti ovu priliku za restrukturiranje obrazovnih aktivnosti kako bismo stvorili pojedince sposobne za kritičko razmišljanje, koji će razvijati humanističke sisteme vrijednosti, a time i pravednije svjetove?

A u 21. vijeku, u vrijeme globalizacije, kada se svijet dramatično mijenja, možda je bolje malo pažljivije pratiti potrebe djece, jer ako oni idu naprijed, a mi stojimo u mjestu, onda smo sigurno na putu do neuspjeha.

 

Dr Sandra Grujevska, profesorica engleskog jezika