Ne mogu da prihvatim taj modernizovani, generalizovani koncept kojim većina danas vodi masu ka ideologiji, trendu ili kultu sa primarnim ciljem da se uzdigne „uticaj“, a ne djelo ili dobrobit drugih.

 Rita Parašumti

Pozitivan uticaj, ili “influens” postaje vrijedan fenomen djelotvoran za druge onda kada čovjek kroz svaki potez i u svakom trenutku svojim bićem zrači ono što je gradio vremenom, kroz svoje okolnosti i okruženje. Uticaj nije ni stvaran ni koristan kada se namjerno trudimo da “utičemo” na neku osobu ili na masu ljudi, tako da ne mogu da prihvatim taj modernizovani, generalizovani koncept kojim većina danas vodi masu ka ideologiji, trendu ili kultu, sa primarnim ciljem da se uzdigne „uticaj“, a ne djelo ili dobrobit drugih.

U tom slučaju mogu reći da se nikada neću nazivati influenserom. Samo drugi ljudi, koji na sebi osjećaju pozitivan uticaj onoga što jesam, toga kako razmišljam, onoga što činim i dijelim, me mogu time smatrati.

Kada sam počela da studiram medicinu, osjećala sam se kao da sam krenula na plovidbu otvorenim okeanom bez mape, uputstava, kompasa ili bilo kog drugog pomagala. Studije su prevazišle okvire podučavanja i istraživanja nauke, poprimivši značenje beskonačnosti gdje je život u svojim mnogobrojnim oblicima ujedinjen u jednom smislu – da je medicina samo njegov oblik / jezik iste vrijednosti kao i druge nauke i umjetnosti. Tokom putovanja mi je rasla znatiželja prema nauci i umjetnosti “postojanja”, i shvatila sam da fakultetski / studijski okviri nisu dovoljni za razumijevanje naše složenosti, pa sam proživljavala svu moć, sposobnost i kreativnost svojim tijelom i umom.

Jedan od aspekata ovog istraživanja bio je početak fizičke aktivnosti i prodiranje u lavirinte mog uma i duše.

Tih godina sam bila pred izazovima, prouzrokovanim spoljašnjim i unutrašnjim faktorima, čije su me amplitude jačale i oblikovale poput talasa, uprkos činjenici da se tokom svakog izazova činilo da kraj potrage za rješenjem i svjetlošću nikada neće stići. Ipak jeste, praćen oslobađajućim i inspirativnim osjećajem za značaj njegovanja djeteta u sebi, tako malog, uzvišenog, punog radoznalosti prema životu.

Vođena tom energijom uspjela sam da osmislim zdravstvenu filozofiju prevencije, smatrajući da rad na sebi nikada nije gotov, i da se zdravlje mora održavati tokom cijelog života kako bismo se borili protiv poraza i zatočeništva hroničnih bolesti i raznih zdravstvenih problema koji gotovo zagarantovano dolaze s godinama.

Ritwells zvuči kao “rituali” (na engleskom), i iz dana u dan čini da se osjećamo dobro, oblikuje nas i vodi prema potpunom blagostanju koje ima više aspekata od samo fizičkog. Fizički prodiremo u sebe, ispod površine, gdje zatim dublje zalazimo u emocionalne, duhovne, mentalne, društvene, okolišne i finansijske elemente koji nas sačinjavaju, stvarajući lijep i složen lavirint našeg bića,

Dakle, moj dan i rituali počinju ranim buđenjem, radom – sama ili sa ljudima, stalnim učenjem i ishranom sa konkretnim ciljevima – 80% čini bodibilding i sveobuhvatna ishrana, a 20% zabava; dan se završava posebnim fokusom na san, i to ne samo na količinu sna već na njegov kvalitet.

Sve što radimo mora imati svrhu, a to se odnosi na sve – od najosnovnijih i najprimitivnijih potreba, do onih najsofisticiranijih i evolucijskih. Stoga je pronalaženje ravnoteže u sebi najteži, vječni, svakodnevni posao, ali najljepša i najkorisnija stvar koju možemo učiniti sa projektom sopstvenog života u kom svi težimo udobnosti, spokoju i sreći.

Uz ispravna djela, ne moramo iščekivati jednokratna iskustva, naprotiv, možemo udobnost, spokoj i sreću živjeti svaki dan – kada “diplomiramo” na samima sebi, i naučimo kako voljeti, vježbati, njegovati i ispunjavati sebe, a samim tim i druge.

 

Rita Parašumti, doktor medicine, konsultant za blagostanje, i ISSA Master trener, specijalizovana za snagu, kondiciju, fitnes i ishranu