Atmosfera stereotipa i drugih prepreka, uprte oči i osuđivački pogledi; status quo; opstanak – to su pravi razlozi bjekstva mladih ljudi.

Risto Savevski

Da, to je opšta percepcija cijelog društva o planovima za budućnost mladih ljudi u Makedoniji.

Ako uzmemo u obzir statistiku i brojke, da je u posljednjih 20 godina emigriralo 154 hiljade mladih ljudi, ova tendencija se potvrđuje. Međutim, potrebno je ući u suštinu i razumjeti razloge, faktore, izazove, mogućnosti i perspektive mladih u Makedoniji. Istovremeno, moramo da odgovorimo na pitanje: kakvu ulogu u tome ima država, a koliku cjelokupno društvo?

Jedan od najvećih izazova je nedostatak mogućnosti. Osim nedostatka profesionalnih mogućnosti, postoji još jedna strana koja daje veću težinu argumentaciji. Nepravda i nepovjerenje u sistem. Svaka nada i očekivanje pravde kao proizvoda institucija postaje sumnjiva. A šta se dešava s pozitivnim vrijednostima djelovanja na kojima su mladi ljudi vaspitani i obrazovani? Nakon završenog srednjeg obrazovanja, mladi se suočavaju sa surovom realnošću. Realnost koja znači da sve što su do juče učili u školskim klupama, danas moraju zaboraviti; jer sistem funkcioniše drugačije.

Osim nedostatka mogućnosti i iskrivljenih vrijednosti, mladi su svjesni i informisani o stvarima koje se dešavaju oko njih. Ipak, stereotipi o neiskustvu i nezainteresovanosti mladih i dalje prevladavaju. Stoga se stimulišu ovi fenomeni apatije.

Dodatni izazov može predstavljati tendencija našeg društva da gravitira ka statusu quo. Servilnost i konformizam se pokazuju kao uspješni recepti, tako da svaku novu ideju treba „sasjeći u korjenu“. Ovo su uspješni recepti, ali za opstanak, a ne za napredak.

Dodatna vrijednost svim ovim izazovima je odsustvo dobre strategije i plana države za razvoj bilo koje društvene sfere. Zapravo, država se čvrsto drži misije statusa quo i opstanka.

S druge strane, Makedonija je još uvijek zemlja u razvoju. Dakle, svaka sfera ima prostora za inovacije i promjene uz pomoć mladih ljudi koji su izvor inovacija i kreativnosti.

Mladi ljudi takođe imaju tendenciju da budu prilagodljiviji i otvoreni za promjene. U svijetu koji se brzo mijenja, sposobnost prilagođavanja i prihvatanja novih tehnologija i metodologija može biti ključni pokretač razvoja.

Konačno, da li je država kriva za sve ovo? Možda da. Uglavnom za dio za koji je odgovorna: kvalitetno obrazovanje, stipendije i razmjene, programi i usavršavanje vještina… Ali kakvu ulogu ima cijelo društvo?

Da, mladi ljudi bježe, ali ne samo zbog nedostatka mogućnosti i kvaliteta života. Atmosfera stereotipa i drugih prepreka, uprte oči i osuđivački pogledi; status quo; opstanak – to su pravi razlozi bjekstva mladih ljudi. I do kada ćemo dopuštati da naši geniji postaju stranci?

 

Risto Savevski, predsednik Otvorenog foruma mladih