Čovjek, kao znatiželjno biće, teško se suočava sa istraživačkim porivom i stalno traži prilike, mjesta i osobe sa kojima će dalje pomjerati granice. Na tim granicama i postaje individua.

Predrag Borojević

Postoje ljudi koji su jako slični tebi i da prema njima možeš biti otvoreniji i slobodniji nego sa onima sa kojima si blizak čitav život. Takvi ljudi se upoznaju samo onda kada čovjek, kao individua, odluči da se suoči sa svojim ličnim strahovima i izazovima i kada smogne snage i hrabrosti da se okuša sa situacijama nad kojima ima veoma malo kontrole.

Kada se jednom upusti u takvu situaciju, čovjek, kao znatiželjno biće, teško se suočava sa istraživačkim porivom i stalno traži prilike, mjesta i osobe sa kojima će dalje pomjerati granice. Na tim granicama i postaje individua.

Jedno takvo dugotrajno prijateljstvo je i moje sa M.B. Povedu se diskusije oko dosta tema. Često su mišljenja različita, ali argumentovana. Zadnji ozbiljniji razgovor na temu zašto ljudi pristaju na status quo?! Nije bilo usaglašenog odgovora, ali sam srčano branio stav da je status quo rezultat nepreuzimanja individualne odgovornosti. Od sitnih stvari – plaćanja kazne za parkiranje – do velikih – finansijskog stanja ili društvenog statusa. Moj stav tada je bio prilično pod uticajem eseja Danila Kiša „O nacionalizmu“.

Kiš kaže da „pritisnut ideologijama, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, ne učestvuje u društvenom životu, individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde?“

A ovo je danas veoma aktuelna sociološka pojava. Individue su potisnute, potcjenjene, posmatrane kao slabe, njihove vještine, aspiracije i potencijali uništeni su i prije nego što uopšte dođu na bilo kakvu javnu, profesionalnu ili društvenu pozornicu.

Biti individua u današnje vrijeme, na ovoj tački svijeta, znači rizikovati sve i  dati povoda javnom preispitivanju vašeg nacionalnog  i vjerskog pripadanja, znači rizikovati ekonomsku stabilnosti. Znači konstantno dokazivanje i preispitavanje vlastitih postupaka i mišljenja.

Komfortizam pobjeđuje nad individualizmom, suočavanje sa vlastitim strahovima je rizik. Upustiti se u realizaciju daleke ideje izgleda kao krajnje besmislen poduhvat, razvoj ideje počinje krajnje stidljivo i predstavlja se prvo ljudima za koje znamo da će dati podršku. Ta stidljiva realizacija vodi u predstavljanje ideje onima koji sa eksplicitnom sigurnošću tvrde da šansa za njen uspjeh ne postoji.

A nove ideje obično dolaze od mladih ljudi koji su hrabri, ali zbog neiskustva i podložniji uticaju sredine. Upravo u tom momentu kreće njihovo individualno sazrijevanje. U nastanku svjesne indvidue, nastaju i potencijalni preduzetnici i inovatori, snažne individue na javnoj pozornici koji zastupaju stavove drugačije od drugih, ali i individue koje svoju odgovornost povećavaju sa okupljanjem istomišljenika. Pritisak odgovornosti i težine individualnosti raste. Potencijalnom društvenom preduzetniku/ci slijedi i borba sa ekonomskim izazovima, ali pored njih i sa vlastitom društvenom pozicijom koju je preuzeo.

Moguće je da neće uspjeti u datim okolnostima, ali se i pored toga hvataju za svoju ideju kao jedinu stabilnu stvar i rade ono za što većina nema snage i hrabrosti. Iz tog razloga, treba pisati o tim ljudima, njihovim izazovima i idejama. Vizijama i poteškoćama.

Iz jednostavnog razloga – zato što vrijede.

Predrag Borojević, uvijek na putu od ideje do biznisa; u sferi socijalnog preduzetništva postigao izuzetne rezultate.