Više od polovine mladih (56%) rijetko ili nikada ne prati i ne zanima se za politička dešavanja u zemlji, dok 83,9% mladih smatra da ne mogu uticati na to šta i kako rade vlasti.

Petar Barlakovski

Prema istraživanju „Društveno-političkog učešća mladih u Sjevernoj Makedoniji: Nejednakost, neizvjesnost i različita očekivanja“, koje su sproveli Forum za obrazovanje mladih (MOF) i Fondacija za demokratiju iz Vestminstera, dvije trećine mladih (64,8%) je nezadovoljno svojim mjestom u društvu. A kako i ne bi, kada su suočeni sa niskim kvalitetom obrazovanja, lošim ekonomskim uslovima – niskim platama i neatraktivnim poslovima, zemljom u kojoj vlada korupcija i, prije svega, zemljom koja ih vrlo malo cijeni i pominje, osim , naravno, u predizbornim kampanjama.

U zemlji je 2020. godine donesen Zakon o participaciji mladih i omladinskim politikama. Taj zakon bi mladima trebalo da pruži zakonsku garanciju za njihovo učešće u procesima donošenja odluka, na nacionalnom i lokalnom nivou. Međutim, kao što zna svaki brucoš prava u zemlji – naša država ima sjajne zakone, ali se, nažalost, ne sprovode. Ista situacija je i sa Zakonom o mladima.

Predviđen je niz tijela, mehanizama i šansi za uključivanje mladih ljudi za sto  sa „odraslima“, ali je vrlo malo toga implementirano i mladi su i dalje isključeni iz važnih procesa. To se neminovno odražava na ovu populaciju u smislu kako oni vide političke procese i šta očekuju od države. Dakle, više od polovine mladih (56%) rijetko ili nikada ne prati i ne zanima se za politička dešavanja i dešavanja u zemlji, dok 83,9% mladih smatra da ne mogu uticati na to šta i kako rade vlasti. I kako bi vjerovali kada su tako rijetko, ako uopšte, konsultovani o bilo kakvom političkom procesu, niti maju priliku da vide svoje kolege u parlamentu ili vladi –  najvažnijim tijelima državne vlasti.

Međutim, nije sve crno kao što se čini, barem ne toliko. Srećom, u okviru parlamenta djeluje Klub za pitanja mladih i omladinske politike, koji, iako nije formalna komisija u okviru skupštine, i dalje djeluje i jedina je formacija u parlamentu koja se zalaže za mlade. Što je još važnije, u uslovima ogromne političke polarizacije u zemlji, ovaj klub ujedinjuje mlade poslanike iz različitih stranaka, ljevice i desnice, vlasti i opozicije, koji su otvoreni za saradnju, posebno sa omladinskim organizacijama, i trude se koliko god je moguće da ojačaju učešće i poboljšaju standard mladih.

Važno je istaći i ulogu omladinskih organizacija u zemlji, koje su jedne od najaktivnijih organizacija i pobornika učešća mladih. Zahvaljujući ovim organizacijama vidimo osnivanje lokalnih savjeta mladih u jedinicama lokalne samouprave u kojima mladi polako postaju donosioci odluka u svojim sredinama.

Međutim, predstoji još dug put. Prije svega, važno je da mladi budu prepoznati kao ravnopravni partneri u procesima donošenja odluka i da budu istinski uključeni u donošenje odluka, umjesto da služe samo kao dekoracija. Važno je da vlasti prepoznaju ulogu i značaj doprinosa mladih ljudi, a potom zašto je važno da mladi znaju da i sami mogu učestvovati u vođenju države, umjesto da prepuste vladavinu klubu sjedokosih i odraslih, uglavnom muškaraca.

I, što je najvažnije, moramo se osloboditi štetnog narativa da nema potrebe da mladi traže mjesto za stolom, ili da su mladi neiskusni i da stoga njihovo mišljenje ne treba uzimati u obzir. Mladi ljudi možda nemaju puno iskustva, ali imaju znanja o tome šta im je potrebno i šta treba učiniti da poboljšaju svoj položaj. Konačno, njihovo je pravo da budu konsultovani i da budu uključeni u pitanja koja se tiču ​​njihove budućnosti; to je jedini način da se osigura da 77,3% njih više ne osjeća da vlasti djelimično ili uopšte ne brinu o njima i njihovim potrebama. Svaki političar bi trebao ozbiljno razmisliti o ovoj činjenici.

 

Petar Barlakovski, predsjednik Foruma za obrazovanje mladih