Put ka dobrosusjedstvu između Grčke i Albanije je težak. Glavna prepreka je nacionalistički duh za domaću upotrebu. To veoma otežava pozitivan doprinos pojedinaca, a moje lično iskustvo mnogo govori.

Panajot Barka

Moj javni angažman kao političara, publiciste i akademika govori o ozbiljnoj i dugoj posvećenosti susjedskim odnosima, u duhu procesa integracije, suživota, saradnje i razumijevanja. Taj angažman je prije svega povezana sa mojim identitetom. Binom moje grčke etničke pripadnosti i albanskog državljanstva smatram mojom dodatom vrijednošću i cilj mi je da budem dobar primjer pristojnog člana albanskog društva koji istovremno jasno manifestuje svoj etnički identitet.

Drugo, vjerovao sam da će integracija albanskog društva u evroatlantske strukture, kao i sve intenzivniji grčko-albanski kontakti, osloboditi pozitivnu energiju za emancipaciju odnosa u okruženju. Sa ovim konceptom aktivno sam učestvovao u pokušaju grčke etničke manjine da ne postanemo prepreka na albanskom integracionom putu.

Ali, da li je ovaj angažman imao odgovarajući efekat? Verujem u to, iako to često znači okretanje koplja prema samom sebi.

Od stvaranja albanske države, između dvije zemlje su se manifestovala dva nivoa odnosa. Prvi nivo, onaj sa pozitivnim vrijednostima čine obični ljudi, narod. Drugi nivo je nivo kreatora politike, koji ima vrlo složenu prirodu, ali je generalno inhibitor prvog nivoa.

Na grčkoj strani, zvanična državna politika pokazuje posvećenost emancipovanim, kooperativnim i razumnim dobrosusjedskim odnosima. Tamošnji nacionalistički krugovi nisu dio zvanične politike. Oni proizvode pritisak, ali ne diktiraju. Intelektualci slijede državnu politiku.

U Albaniji su država, vlada, intelektualci i kreatori mišljenja vođeni prošlošću. Fokusirani su na neke negativne epizode ​​od prije jednog vijeka i odnose sa Grčkom gledaju sa predrasudama, iskrivljeno, s preterivanjem i fetišizmom. Ipak, intelektualna klasa tog vremena je, ne samo bila svjesna, nego je i isticala da je helenizam bio temelj za formiranje nove albanske kulture i ideologije albanske nacionalne renesanse.

U današnje vrijeme, za interese trećih strana koje su izazvale sukobe tog doba, postoji front stvaranja politike koja operiše tvrdnjom da temelj i stvarnost grčke kulture i civilizacije sadrži ilirsko-albanske elemente. Istovremeno, postoji strah da civilizacijske vrijednosti helenizma, koje su univerzalne, imaju u Albaniji asimilativnu tendenciju.

Potencijal ovog arsenala usmjeren je na domaće „patriotsko“ tržište. Ne prihvata da se bavi drugačijim mišljenjem. Pozivanje na nezavisne izvore   postaje jednostrano, selektivno i iskrivljeno. Njegova moć želi da ospori zdrav način razmišljanja Albanaca. Ne teži stvaranju istinskih nacionalnih vrijednosti, već njegovanju nacionalizma inspirisanog antihelenizmom, koji je čak postavljen kao referenca za etničko samoopredjeljenje.

Ovakav mentalitet daje paternalizujuće pravo nad prirodom grčkog manjinskog identiteta u Albaniji, kao i nad obimom i kvalitetom poštovanja njegovih prava. Za njih je dobar Grk onaj koji samo formalno priznaje svoj etnički identitet. Naravno, suočavanje sa ovim frontom sa pozicije Grka u Albaniji je teška misija. Etiketirani ste kao antialbanac i smatraju vas opasnim. Jednako kao što ste u sličnim grčkim krugovima označeni kao „prodati“.

U svakom slučaju, lično izražavam zahvalnost za pristup javnom prostoru u Albaniji, pristup elektronskim i štampanim medijima, za klimu bez predrasuda i nacionalističkih pritisaka, što je najozbiljnija investicija u evropsku budućnost albanskog društva i dobrosusjedstvo.

Naravno, u ovoj stvarnosti postoje i slučajevi koji koriste moje prisustvo za hranjenje bolesnog nacionalizma.

Kako god.  Put je težak, ali ne bez nade.

 

Profesor Asoc Panajot Barka trenutno je šef Odeljenja za grčki jezik, književnost i civilizaciju na Univerzitetu u Gjirokastri.