Prije dvije godine, Pjetër Ndrecaj je, nakon što ih je dugo godina zlostavljao, ubio svoju ženu Valbonu i njihovu devetogodišnju kćerku Klaru. Lokalni sud u Đakovici ga je, nakon ponovljenog suđenja osudio na 24 godine i šest mjeseci zatvora. Ovaj kriminalac je zaštićen u sistemu koji rodno nasilje muškaraca prema ženama posmatra kao normu i tako ga i tretira.  

Piše: Nora Ahmetaj

U vremenu poput pandemije Covid-19, dom bi trebao da je najbezbjednije mjesto. Ipak, za one koji su žrtve rodnog nasilja, uključujući nasilje u kući, to može da znači i biti zarobljen u istom prostoru sa nasilnikom. Porodično nasilje je već postalo smrtonosna pandemija, ako uzmemo u obzir da je jedna od tri žene na svijetu žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja, najčešće od nasilja partnera. Nasilje raste u periodima krize, a pandemija Covid-19 to potvrđuje.

 

Ipak, nije samo pandemija ta koja izaziva nasilje u našim porodicama. Broj ubistava žena na Kosovu se povećava svake godine, a uglavnom se žene bave ovim problemom, kako kroz javnu sferu, tako i kroz  rad u civilnom društvu. Mnoge žene koje rade u različitim državnim institucijama i u policiji, aktivne su i glasne boreći se za osudu rodnog nasilja, ali njhovim angažmanom se i završava posvećenost institucija. Na Kosovu, žene se bave problemima žena, a muškarci ne. Član 248 Krivičnog zakona na Kosovu prepoznaje nasilje u kući kao zločin, i tu ne spade samo fizičko nasilje, već i psihološko, seksualno, ekonomsko nasilje, kao i maltretiranje u porodici. Ove  vrste nasilja se kažnjivaju novčano i zatvorom. Sudovi na Kosovu i dalje donose sulude presude, čak i kada je očigledno i logično osuditi nasilnika na najveću kaznu.

 

Zašto su samo žene pozvane da na televiziji govore o poziciji žena u društvu, o rodnom nasilju i ubistvima? Zašto samo žene rade na problemima ženskih prava? Moraju se uključiti i muškarci, posebno oni koji su direktno uključeni u donošenje odluka na institucionalnom nivou. Svako veče političari govore o zemlji, o naciji, o dobrobiti građana… ali u tom razgovoru nema mjesta za za priču  o dobrobiti žena ili o ubijenim ženama.

 

Prije dvije godine, Pjetër Ndrecaj je, nakon što ih je dugo govdina zlostavljao, ubio svoju ženu Valbonu i njihovu devetogodišnju kćerku Klaru. Lokalni sud u Đakovici ga je, nakon ponovljenog suđenja osudio na 24 godine i šest mjeseci zatvora. Ovaj kriminalac je zaštićen u sistemu koji rodno nasilje muškaraca prema ženama posmatra kao normu i tako ga i tretira. Samo u 2020, šest žena na Kosovu je ubijeno. U međuvremenu “pravni sistem” smanjuje kazne ubica.

 

Stoga, ne treba političare i intelektualce (muškarce i žene) uzimati za ozbiljno, sve dok oni ne počnu femicid shvatati ozbiljno. Nema ništa važnije od ljudskog života. A na Kosovu, čini se da nema ništa važnije od života muškaraca, slučaja Gazivode, dijaloga, i tako dalje. Žene i djevojčice se i dalje siluju i  ubijaju.

 

Nora Ahmetaj je osnivala  Centar za istraživanje, dokumentaciju i izdavaštvo 2010. čiji je direktor bila do 2016.  Tokom rata na Kosovu  bavila se istraživanjem ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti za Fond za humanitarno pravo.