Srbiji više nisu potrebni nikakvi pregovori, niti uslovi za prijem u članstvo. To što je Vučić uradio za Srbiju, niko nikada nije za EU.

Nenad Kulačin

Konačno je došao i ovaj dan – 1. april 2022. godine, dan kada će biti poznato da li će Srbija odlučiti, odnosno njen predsednik, da postane članica Evropske unije.

Za danas je zakazana inauguracija Aleksandra Vučića za predsednika Srbije posle briljantne pobede na minulim predsedničkim izborima. Na tim izborima je osvojio 97,43 odsto glasova od upisanih. Svi ostali predsednički kandidati – Vojislav Šešelj, Miša Desnica, Milica Zavetnica, Goca Čomić, Miroljub Pod Mač Bato i Branislav Nestorović, osvojili su 2,57 odsto.

Ova briljantna pobeda došla je posle još važnije koju je Aleksandar Vučić ostvario nad koronavirusom, jedini u Evropi. Dok se Evropska unija teško bori sa četvrtim talasom, novoizabrani predsednik Srbije je jedini u Evropi organizovao fer, slobodne i demokratske izbore. I to posle 17. talasa koronavirusa. Ej, EU je tek u četvrtom, a mi smo stigli do 17. talasa, i korona je definitivno posustala. Nema je više.

Predsednik Vučić je zadivio EU svojim snalaženjem boreći se protiv ovog opakog virusa i to 17 puta. Svoju šansu je iskoristio. Srbija je prva u Evropi po industrijskom rastu, po BDP-u, po proizvodnji šibica, gumenih bombona i prodaji wc šolja. Jedina smo zemlja koja je uništila koronavirus, jedino mi imamo fabrike za proizvodnju vakcina i to od sedam različitih proizvođača – po tri iz Rusije i Kine, i jednog sa Mauricijusa. Jedino se u Srbiji vakcine kupuju u samoposlugama, velikim tržnim centrima, malim apotekama, a trenutno se pregovara da se nađu i u ponudi gvožđara, obućara i krojača. Uveliko te vakcine izvozimo u okviru programa Srbax, samo nema ko da ih kupi i predsednik Vučić ozbiljno razmišlja o poklon paketima.

Posle ovakvih uspeha koje je sam sa svojih deset prstiju stvorio danonoćnim radom, na izborima je odlučeno da Srbija više nema ni parlament, ni vladu, već samo predsednika. Narod je to prihvatio i omogućio Vučiću da konačno, punim plućima, može da kaže – Srbija, to sam ja. Konačno je i EU shvatila svu genijalnost našeg predsednika i rešila da mu se prepusti. Srbiji više nisu potrebni nikakvi pregovori, niti uslovi za prijem u članstvo. To što je Vučić uradio za Srbiju, niko nikada nije za EU. Brisel se nada da bi Vučićevom odlukom da Srbija postane članica EU, evropski kontinent krenuo vrtoglavo napred i ne bi postojalo ništa što bi moglo da se pokaže kao nepremostiva prepreka u daljem napredovanju stanovništva. Dovoljno je da Vučić odluči sam šta će i kako će dalje.

U iščekivanju ove odluke, važno je napomenuti da mu nije lako. Tolika je odgovornost na njegovim leđima. Ali, za njega nema straha i nerešivih enigmi. Od trenutka kada je prvi put iskoristio svoje natprirodne moći za dobrobit svih nas, onomad u Feketiću kada je spasavao dete iz smetova, bilo je jasno da evropskim tlom hoda neko koga smo svi mi vekovima čekali.

Evropa je shvatila da je spasiti može samo – ON. Ovo pitanje je mnogo važnije za EU, nego za Srbiju. Mi možemo bez EU. ali može li Unija bez nas? Odgovor će biti jasniji već sutra.

 

Nenad Kulačin, autor i voditelj prvog srpskog političkog špageti isterna – Dobar, loš, zao