Najava reaktiviranja “Berlinskog procesa” znači povratak inicijativama koje okupljaju i približavaju sve države regiona fokusiranjem na još uvijek bitne EU standarde i nikad važnije EU politike, značajnije i dinamičnije približavanje punopravnom članstvu država regiona u EU.
Nedžma Džananović
Geografija je, za većinu država, sudbina. Dok susjede ne možete promijeniti, mehanizmima regionalne diplomatije možete pokušati (re)definirati odnose s njima zajedničkim prepoznavanjem međuovisnosti, stvaranjem sopstvene i bliske mreže podrške u globaliziranom svijetu, unapređujem ekonomske saradnje i sigurnosnog okruženja, a nerjetko ugledanjem na postojeće uspješne modele regionalne saradnje i pokušaja primjene na domaćem terenu.
Kad dobro funkcionira, regionalna saradnja može promijeniti odnose između susjeda, udružiti resurse, otvoriti nove oblike saradnje, čak pomoći u rješavanju konflikata. Teorija i praksa regionalne diplomatije ukazuju na to da se pozitivni rezultati mogu ostvariti u uvjetima u kojima se sklope neki od sljedećih ključnih elemenata: jasna vizija koristi od saradnje, prepoznavanje prioritetnih mehanizama i oblasti saradnje, odsustvo raskola i podjela, te spremnost političara da progutaju sopstvena ega i rade kooperativno. Uz navedene, važna je i ravnoteža između kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, uspjeh u mobilizaciji domaćih aktera i građana, uvažavanje različitih iskustava, zajednička tema, izgradnja jakih institucionalnih veza i podrška ne-vladinih aktera.
Na drugoj strani, postoje i ograničavajući faktori koje treba uzeti u obzir i adresirati, prije prerastanja u prepreke regionalnoj saradnji. To mogu biti preambiciozni ciljevi i planovi, nepostojanje dugoročne perspektive koja se može suprotstaviti neposrednim nacionalnim interesima, odsustvo mehanizama za rješavanje bilateralnih pitanja, nemogućnost primjene “posuđenih koncepata”, proširenje članstva koje ugrožava stabilnost ili usporava razvoj organizacije, ili forsiranje tzv. top-down procesa kojim upravljaju lideri. Posljednji u nizu, ali ne i najmanje značajan faktor je mogućnost dominacije jednog od regionalnih partnera koji pokušava ili uspijeva kontrolirati regionalni poredak.
Svi navedeni faktori prepoznatljivi su, u razlilčitim omjerima, u dosadašnjim iskustvima država Zapadnog Balkana u regionalnoj saradnji, počevši od Pakta stabilnosti (1999. godine) do posljednje regionalne inicijative pod nazivom “Otvoreni Balkan” (2021).
Ozbiljna evaluacija navedenih faktora čini se važnijom nego ikad. Više od 30 regionalnih organizacija i inicijativa na ZB doprinijele su post-konfliktnoj normalizaciji odnosa, uspostavi ekonomske saradnje, te redovnih kontakata na događajima koji okupljaju regionalne lidere.
Sa svoje strane, EU je politički i finansijski podržala inicijative koje povezuju interese i politike u regionu, regionalna saradnja sadržana je u sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju koje su države regiona potpisale s EU, koja prati razvoj i napredovanje.
Iako često zanemaren, vrlo važan politički kapital i signal političarima predstavlja i stav građana. Prema Balkanskom barometru[1] koji objavljuje Regionalno vijeće za saradnju, 76% anketiranih u državama regiona podržava regionalnu saradnju.
Pa, ipak, duboke političke podjele u regionu i dalje su prisutne, otvorena bilateralna pitanja neriješena, te predstavljaju plodno tlo eskalacije tenzija, osobito u predizbornim ciklusima. Konačno, tu je i kontorverzni “Otvoreni Balkan”, kao prva regionalna inicijativa koja je podijelila region, te dodatno podiže političku temperaturu u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a Kosovo izolira.
Najava reaktiviranja “Berlinskog procesa” znači povratak inicijativama koje okupljaju i približavaju sve države regiona fokusiranjem na još uvijek bitne EU standarde i nikad važnije EU politike, značajnije i dinamičnije približavanje punopravnom članstvu država regiona u EU, te ulaganje u zajedničku budućnost EU i Zapadnog Balkana.
Kad je riječ o novim potrebama i sadržajima, aktuelni trenutak nalaže, bez obzira na format, pa i naziv, konkretne pomake država regiona u oblasti energetske i digitalne transformacije, borbi protiv klimatskih promjena, suočavanju s ekonomskim i drugim posljedicama ruske invazije na Ukrajinu. Politički aspekti procesa, također, moraju ostati jasni – nedvojbeno vanjskopolitičko svrstavanje uz EU i izgradnja međusobnog povjerenja kroz rješavanje otvorenih bilateralnih pitanja.
Nedžma Džananović, vodeća bh. ekspertkinjama u oblasti diplomatije i integracijskih politika, profesorica i istraživačica na FPN u Sarajevu
Leave A Comment