Počele su da se pomeraju kulise  našeg globalnog broda, bez jasnih koordinata za put. Samo plovimo, gledamo da sačuvamo brod. Menjala su se pravila i ograničenja svakodnevno, dok oluja besni.

Piše: dr Amet Ibro

Pre ere korone bili smo u žurbi koja je svuda vladala. Sa hroničnim nedostatkom vremena, bavili smo se stvarima koje su se činile tako bitne, nemajući vremena ponekad ni za svoje najbliže. A onda je na scenu stupilo jedno malo biće, koje se čak ni razmnožavati samo ne može, pa smo mu mi potrebni. I kako sve što živi, nastoji i traži put da preživi, tako i taj mali mutirani virus tera po svome. Od Wuhana u provinciji Hubei polako ali sigurno osvaja svet. Počele su da se pomeraju kulise  našeg globalnog broda, bez jasnih koordinata za put. Samo plovimo, gledamo da sačuvamo brod. Menjala su se pravila i ograničenja svakodnevno, dok oluja besni. U toj oluji smo se prvi našli mi, medicinski radnici. Pune su novine junaka u poslednjih 8-9 meseci. Samo lete naslovi po novinama, blogovima, o lekarima koji se prsa u prsa na prvoj liniji bore sa virusom korone. Ispovesti anesteziologa, osoblja u intenzivnim negama. A to su u stvari ljudi koji najbolje što mogu rade svoj posao. Pune su čitulje takvih ljudi. Polako se zaboravljaju. A šta je sa pekarima, apotekarima, kasirkama, čistačima ulica… koji se nisu našli na naslovnicama. Šta je sa bakama, dekama, tetkama, tečama, roditeljima… Dođosmo do toga da nas korona uči kako da živimo. Oživljava iskonske ljudske vrednosti u nama. Pokušava da probudi onog malog viteza u svakom od nas, koji čuči negde i čeka da svojom nesebičnošću učini svet bar malo boljim. Mali vitez koji će đake naterati da marljivo i vredno rade od kuće. Onaj koji će razlučiti šta je važno a šta zaista ima značaja za naš život. Junak, koji će se pokazati tako što ćemo podići pogled sa naših telefona i televizora i naterati nas da razmišljamo o svakom pojedinom životu u našem globalnom brodu. Bake i deke da se sačuvaju i da ih mi sačuvamo. Mi ćemo i dalje raditi svoj posao bez obzira na to kolika je oluja, ne plašeći se grmljavine. Vi? Vi, razlikujte potrebno od neophodnog. Neka navike potrebe i zahtevi budu relativni. Shvatite da je i izolacija relativna, jer smo svakako nebitni jedni bez drugih. Probajte tek ispečen domaći hleb. Tako će i nevreme da se stiša. A kada prođe, nećemo biti isti.

Dr Amet Ibro, ginekolog, radi u više bolnica na Kosovu