Građanska svijest koja se pokazala efikasnom u mom slučaju, tračak je nade da će možda biti svjetla na kraju ovog tunela nepravde.

Nataša Dimitrijevska

Vladavina prava jedna je od osnovnih vrijednosti ustavnog poretka Makedonije; nezavisnost i nepristrasnost sudija, tj. svih koji čine pravosudni sistem, garancija su zaštite prava i sloboda građana.

Ali, upitno je koliko ovaj princip vlada kod nas.

Po mom mišljenju, naše društvo nije spremno da se bori za vrijednosti koje su ugrađene u sistem i da tako podstiče vladavinu prava. Građani ove zemlje su u nju izgubili vjeru.

Do nedavno čovjek bi mogao da pomisli da svoja prava može ostvariti na sudu, ali sada dominira misao: „Koju prijateljsku vezu treba iskoristiti za uspjeh u ostvarivanju prava ili za izigravanje sistema? Koliko treba platiti za slobodu? Ili za uslovnu kaznu … ”

Ja sam bila oštećena strana i pravni zastupnik žrtve u istrazi i sudskom postupku. Izgubila sam muža i nerođenu bebu u saobraćajnoj nesreći.

Vjerovala sam u vladavinu prava u ovoj zemlji i pravdu koja je, po svakoj logici, trebalo da kazni vozača koji mi je uništio život i izazvao tragediju, postupajući suprotno svim saobraćajnim pravilima i propisima. Nada je bila uzaludna i na kraju sam razočarana tražila pomoć mojih sugrađana.

Iz cijelog postupka mogu da izvučem zaključak da se kod nas sudije, javni tužioci, svi koji su dio tog sistema – međusobno štite.

Reforma pravosuđa se neprestano najavljuje, ali po mom mišljenju uvijek ostaje samo u najavi, a promjene koje se čine nisu od suštinske važnosti za zaštitu prava; na primjer, zapošljavanje po principu ravnopravne zastupljenosti, jezik  postupka, uvođenje Akademije za sudije i javne tužioce – sve ove promjene ne dotiču nagomilane probleme sa kojima se građani svakodnevno suočavaju.

Mislim da se u sudskom postupku više pažnje posvećuje tome da se ne krše prava osumnjičenog, optuženog, da su sve zakonske promjene u tom pravcu i da žrtvu, oštećenog „štiti“ tužilaštvo.

Iz mog iskustva, da nisam imala podršku građana putem društvenih mreža u slučaju saobraćajne nesreće u blizini Mlechen, javno tužilaštvo ne bi uložilo žalbu za moj slučaj, već bi osuđena strana odslužila samo uslovnu kaznu za   smrt Gocea, za gubitak naše bebe i za moje teške tjelesne povrede. A ja, kao oštećena, nemam zakonsko pravo da podnesem pravni lijek višem sudu.

Narod ne vjeruje da se principi vladavine prava poštuje u ovoj zemlji. To je dokazano geslom protesta #PRAVDAZAGOCE, #PRAVDAZAMENE i #PRAVDAZANAS, koji su podržali svi građani zbog izrečene uslovne kazne. Na kraju je građanski protest uspio da se izbori za kaznu od dvije godine zatvora.

Svi komentarišu da kazna od dvije godine za Goceovu smrt, gubitak ploda i moje teške tjelesne povrede nije dovoljna, ali borba za vladavinu prava se nastavlja. Sada bi osuđenik trebalo da odsluži tu kaznu, ali umjesto toga nastavlja da izigrava sistem.

Svaki sudija u našoj zemlji izriče presude u naše ime, ali kada se narod pobuni protiv tih odluka, Sudski savjet i vijeće javnih tužilaca treba da analiziraju i isprave greške postupkom razrješenja sudija i kažnjavanjem javnih tužilaca, ne samo onih koji odlučuju u političkim procesima za organizovani kriminal, nego i onih čije odluke utiču na „obične ljude“, kao u mom slučaju. Ljudi su se umorili od političkih slučajeva koji se procesuiraju i traju toliko dugo, sve do zastarijevanja, umorni su od bjekstva, varanja sistema, a u međuvremenu, niko od onih koji bi trebalo da budu stubovi vladavine prava ne snosi odgovornost. Građanska svijest koja se pokazala efikasnom u mom slučaju, tračak je nade da će možda biti svjetla na kraju ovog tunela nepravde.

 

Nataša Dimitrijevska, advokat