Ako bi se ponovila hidrološki izdašna 2018, suficit električne enregije u Crnoj Gori dostigao bi čak 800 miliona kWh, ali ako bi se ponovila sušna 2017, rezultat bi bio deficit od 350 miliona kWh. Razlika između ta dva scenarija danas vrijedi više od 300 miliona eura.

 Momir Škopelja

Zabrinutost od predstojeće zime osjeća se i u Crnoj Gori, ali ni blizu kao u Zapadnoj Evropiali i u pojedinim zemljama regiona, koji su u znatno težoj situaciji, zbog ruskog gasa. Međutim, to što Crna Gora ne koristi gas, nije razlog za potcjenjivanje energetske krize.

Mnogi u Crnoj Gori ne uzimaju za ozbiljno brojke da je za samo dvije godine cijena na Lajpciškom EEX-u, najvećoj evropskoj berzi energije, narasla sa 20,26 €/MWh na 187 €/MW, s tendencijom daljeg rasta ka iznosima iznad 300 €/MWh. Drastičnim smanjenjem potrošnje kombinata aluminijum, suficit električne energije trebalo je da dostigne oko 500 miliona kWh. Ako bi se ponovila hidrološki izdašna 2018, suficit bi dostigao čak 800 miliona kWh, ali ako bi se ponovila sušna 2017, rezultat bi bio deficit od 350 miliona kWh. Razlika između ta dva scenarija danas vrijedi preko 300 miliona €!

Kod nas, u Crnoj Gori, posljednjih desetak godina primjetni su napori Vlade na unapređenju energetske efikasnosti, prije svega kroz donošenje propisa i investicije u javne objekte, a mnogo manje kroz promjene navika stanovništva. Nažalost, stvari u Crnoj Gori ne idu baš sjajno.

Jedna od tajni uspješnosti razvijenih zemalja jeste i štednja svuda gdje je to moguće i opravdano. Stoga je štednja energije jedan od principa koji nije samo ugrađen u propise nego se sprovodi i u praksi, pa je vremenom postao dio svakodnevne rutine. Podrazumijeva se da će građani biti savjesni i ekonomični. I neće se tako ponašati samo u kriznim vremenima nego uvijek, jer su od malih nogu na to učeni.

Podstaknuta opštom klimom, ali i sopstvenim problemima, državna kompanija koja upravlja energetskim sektorom – Elektroprivreda Crne Gore u septembru je putem TV stanica i pojedinih portala informisala potrošače o osnovnim načinima štednje energije u domaćinstvu.

Pritom, niko se nije sjetio da je Ministarstvo ekonomije još 2019.god. objavilo flajer pod nazivom Savjeti za uštedu energije u domaćinstvu, koji je bio značajno sadržajniji nego aktuelni materijal EPCG.

Kako je reakcija državnih organa izostala, pokrenuto je i pitanje uštede energije u javnom sektoru. Na osnovu naloga Vlade, Nacionalni savjet za analizu i praćenje sigurnosti snabdijevanja energijom pripremio je predlog određenih preporuka, a Vlada ih je usvojila na telefonskoj (!!!) sjednici 15. septembra 2022.god. Kasno!

Pada u oči da se radi samo o preporukam koje po svojoj prirodi nijesu obavezujuće. Ako Vlada domaćinstvima može samo da preporuči određeni model ponašanja, preduzećima u državnoj svojini, državnim organima i ustanovama sigurno može nešto i da naredi. Nažalost, ništa do toga.

Osim toga, preporuke se odnose samo na električnu energiju, dok nijesu obuhvaćeni ostali vidovi energije (tečna goriva, drvo, ugalj). Smeta, naravno, i činjenica i da je Program usvojen na telefonskoj sjednici, što upućuje na neodgovarajući odnos prema ovom pitanju.

Postavlja se i pitanje sprovođenja ne samo navedenih preporuka, nego i svih propisa iz ove oblasti. U Zakon o efikasnom korišćenju energije još 2019. unijeta je obaveza imenovanja inspektora za energetsku efikasnost. Je li imenovan? Pogodili ste – nije.

Poznato je pravilo kod nas da se propisi slabo sprovode i kad postoje nadležne institucije. Ako ni njih nema, sprovođenje propisa postaje nemoguća misija.

Ostaje da gledamo u nebo, da se nadamo da će jesen biti kišovita i da će crnogorske hidroelektrane popuniti energetske rupe koje za sobom ostavljaju nadležne institucije.

 

Momir Škopelja, osnivač Agencije za energetiku  i kao njen predstavnik učestvovao je u osnivanju Energetske zajednica jugoistočne Evrope i Udruženja mediteranskih energetskih regulatora