Već deset godina pišemo o pokušajima da se prekinu veze trougla politika – biznis – mediji, kao jednog od najvećih društvenih zala koje još uvijek drži novinarsko tržište pognute glave.

Mladen Čadikovski

Mediji i politika? Nezavisno novinarstvo? Subjektivan pristup problemima političara ili objektivno posmatranje problema građana? Šta su mediji, vijesti i novinari? Usred opšte hajke i poplave lažnih narativa, kako se makedonske televizije i novinske kuće nose sa ekspanzijom novih tehnika koje pružaju moderni alati novog doba – društvene mreže i pametni telefoni, umjesto kamere i mikrofona, notesa i diktafona? Kako današnje novinarstvo odgovara na izazove, i dalje plutajući u prividnoj slobodi, među tendencijama (samo) cenzure i finansijske zavisnsti od politike?

Deset godina pišemo o pokušajima da se prekinu veze trougla politika – biznis – mediji, kao jednog od najvećih društvenih zala koje još uvijek drži novinarsko tržište pognute glave. Brojni su razlozi koji su unaprijed odredili medijsku scenu u Makedoniji da se zaglavi u močvarnoj fazi iz koje je vrlo teško izaći, a možda čak i ne postoji želja za izlaskom.

Priliv javnog novca kojim je vlada uspjela da kupi naklonost medija u zemlji, u deceniji koja se završila prije četiri godine, ozbiljno je poremetio tržište u Makedoniji. Stvorio je uslove da se glavni urednici i vlasnici medija utrkuju za javni novac, umjesto za kvalitetne i profesionalne novinare i novinarstvo. Ovo je dovelo do uništenih redakcija i copy-paste novinarstva koje je samo kaskalo za rejtinzima turskih serija i turbo folk emisija. Stvoren je medijsko – politički brak iz interesa, u kojem se supružnici miluju, kao u španskoj sapunici. Trpjeli su javni interes, sloboda medija i profesionalno novinarstvo.

Ta neodrživa situacija prividno je prekinuta nakon promjene vlasti. Izvori javnog novca su presušili, medijsko tržište se opustilo od svakodnevnih pritisaka. Mejnstrim mediji brzo su promijenili uređivačku politiku, opet! Sve se to djelimično odrazilo na rejting zemlje na listi „Reporteri bez granica“, s blagim napretkom sa poražavajuće pozicije na 111. mjestu 2017. na 92. mjesto prošle godine. Ali, da li je to bilo dovoljno?

Izgleda da su problemi u zemlji sistemski.

Prvi veći problem je malo tržište i ogroman broj medija (120 televizija i radija, nekoliko dnevnih novina i oko 200 portala), a sve u trci za parče marketinškog kolača koji ne prelazi 20-25 miliona eura godišnje. U takvim okolnostima teško je govoriti o stvarnoj finansijskoj nezavisnosti, a kada ona ne postoji, onda je teško govoriti o nezavisnom i objektivnom novinarstvu. Zavisnost od političkih i ekonomskih centara moći i dalje ostaje pokretač tržišta, sa tendencijom političkih faktora, a često i samih pojedinih medija, da vrate državni novac u medijsku sferu.

Još uvijek ih ima dosta. Kroz izbore, Covid programe i oslobođene koncesije, država je prošle godine „pustila“ za medije oko 6 miliona eura.

Većina mejnstrim medija nije napravila značajne promjene u svom radu, držeći se tradicionalnog sistema televizijskog ili štampanog novinarstva i prateći naslijeđenu neadekvatnost programa.

S druge strane, istinski i brzo kvalitet se može stvoriti na javnim televizijskim i radijskim servisima.  Odatle kvalitativne promjene mogu početi da podižu profesionalne standarde, kao uslov za stvaranje nove generacije novinara, koja će slijediti svjetske trendove sa sadržajima iza kojih stoje samo javni interes i građani.

Slobodu je teško steći, ali slijedeći balkanski pristup stvarima, ona se vrlo lako može izgubiti. Neka ova misao ostane zapisana kao putokaz pravim profesionalacima u Makedoniji, kako se ne bi dogodilo da se, po principu „dva koraka naprijed, tri nazad“, vratimo tamo odakle smo došli.

 

Mladen Čadikovski je predsjednik Udruženja novinara Makedonije (AJM), novinar sa dugogodišnjim profesionalnim iskustvom koji se bavi temama iz ekonomije i politike.