Ono što može pomoći u postizanju otpornog cyber društva je kreiranje okvira koji uključuje skup karakteristika koje će pomoći liderima, upravljačkim tijelima i službenicima da shvate šta je zapravo cyber otpornost i kako se ona može postići. 

 Dr Mitko Bogdanoski

 Globalna pandemija je samo pokazala opravdanost ulaganja velikih IT korporacija i lidera u stalan razvoj novih tehnoloških rješenja. Ova rješenja su omogućila nesmetano funkcionisanje svih sektora i segmenata društva, koji gotovo da nisu prestali raditi normalno. Međutim, kao što se i pretpostavljalo od samog početka, novi način funkcionisanja društva donio je i suočavanje sa novim izazovima. Mnogi sektori koji su se djelimično ili potpuno preorijentisali na rad „na daljinu“, koji je zasnovan na korišćenju različitih IT rešenja, susreli su se sa problemima funkcionalnosti koji su ponekad uzrokovani kvarovima opreme i platformi koje se koriste za onlajn rad, ali su i vrlo učestali razlozi napadi na sisteme i mreže, od strane zlonamjernih korisnika koji imaju različite motive.

Kroz proces tehnološki potpomognute globalizacije, digitalizacije i stvaranja “pametnog” društva, koje je rezultat novih tehnoloških rješenja, kao i kroz milijarde “stvari” koje su i koje će tek biti povezane s internetom, društva na globalnom nivou i svakako na Zapadnom Balkanu će biti suočena sa još većim izazovima. Iz tog razloga, čelnici cyber bezbjednosti postaju više nego svjesni da je princip cyber bezbjednosti zasnovan isključivo na povećanju povjerljivosti i integriteta kroz korišćenje tehnički zasnovanih sigurnosnih mehanizama i rješenja nedovoljan za suočavanje sa sve sofisticiranijim napadima. Povećanje elastičnosti (otpornosti) društva na ovakve napade je pravi odgovor na ove prijetnje.

Otpornost na cyber prijetnje nudi mnogo više od bezbjednosti – omogućava operativni i poslovni kontinuitet koji će se temeljiti na mjerama koje su prethodno preduzeli relevantni faktori i uz minimalan angažman žrtve. To se može osigurati pravovremenim otkrivanjem i uklanjanjem ranjivosti u sistemima i mrežama, razmjenom informacija vertikalno i horizontalno, izgradnjom partnerstava i visokog nivoa povjerenja, različitim vidovima edukacije na svim nivoima i sa svim građanima, te usvajanjem kulture bezbjednosti i cyber higijene od ranog detinjstva.

Ovo je nešto što je svima generalno poznato, uključujući i zemlje Zapadnog Balkana. I ne samo da su naše zemlje upoznate s ovim rješenjima, već su ona i dio njihovih Nacionalnih Strategija za Cyber Bezbjednost. Glavni problem ovog regiona, a i šire, jeste to što vlasti često ne shvataju da će navedena rešenja za postizanje cyber bezbjednosti i cyber otpornog društva i institucija biti u potpunosti funkcionalna tek kada se obezbijedi pravilna implementacija akcionog plana, ali čak i tim više kada je osiguran kontinuitet u implementaciji zaštitnih mehanizama. Kao i kod svake druge strategije, tako i u segmentu sigurnosti cyber prostora, zemlje Zapadnog Balkana ne uspijevaju realizovati strateške ciljeve i kontinuitet u implementaciji zapaženih rješenja.

Međutim, moramo biti fer i reći da ne treba uvijek povezivati slabu implementaciju strategija sa slabom posvećenošću nadležnih organa. Naime, u konkretnoj situaciji postoji pravi problem: trenutno ne postoji definisan okvir, model „zrelosti“ i način mjerenja cyber otpornosti. A ako se nešto ne može izmjeriti, ne može se procijeniti ni nivo implementacije.

Ono što može pomoći u postizanju otpornog cyber društva je kreiranje okvira koji uključuje skup karakteristika koje će pomoći liderima, upravljačkim tijelima i službenicima da shvate šta je zapravo cyber otpornost i kako se ona može postići. Ovaj okvir bi opisao pristup i stav prema omogućavanju cyber otpornosti. To bi pružilo priliku da se proaktivno odgovori na prijetnje i brzo odgovori u slučaju provale u cyber prostor, a proaktivnost je ključni pristup u izgradnji otpornog cyber društva. Samo oni koji gledaju naprijed i djeluju proaktivno će biti u boljoj poziciji ne samo da prežive već i da napreduju – bez obzira na izazove s kojima će se suočiti u budućnosti.

 

Dr Mitko Bogdanoski, Dekan Vojne Akademije “General Mihailo Apostolski”