Crna Gora nije na dobrom putu. Naši političari u ovom periodu nijesu uradili ništa da iskoriste otvorenu priliku. U stvari, jesu – obećali su EU rješavanje ključnih pitanja i, naravno, to obećanje nijesu ispunili.

Milica Kovačević

Kad je 2014. postalo jasno da u narednom petogodišnjem mandatu Evropske komisije (EK) neće biti proširenja Evropske unije (EU) pokrenut je Berlinski proces (BP), platforma koja je, na visokom nivou, okupila zemlje Zapadnog Balkana (ZB) i nekoliko država EU, na čelu sa Njemačkom.

Za ključne ciljeve ove inicijative proklamovani su rješavanje otvorenih bilateralnih i unutrašnjih pitanja, postizanje pomirenja unutar i između društava, jačanje regionalne ekonomske saradnje i postavljanje temelja za održivi rast. Oni bi se, naravno, ostvarivali uz poštovanje evropskih standarda i napredak u njihovom usvajanju u svim zemljama regiona.

Za nas koje smo detaljnije pratili odnose u EU i nivo reformi u pojedinačnim zemljama, desilo se nešto što je zapravo i bilo za očekivati – dobili smo svojevrsnu drugu ligu EU u kojoj se, kao i obično u sportu, pripremaju oni koji žele ući u najveći  rang, a za to nemaju kvaliteta.

Iako je potrebno mnogo više prostora da se objektivno i detaljno sagledaju dometi ove inicijative od 2014-2020. godine, te imajući na umu i konkretne, i važne rezultate koji su ostvareni, čini se da je ipak njen najznačajniji efekat dominantno bio simbolički – za proevropske snage u zemljama ZB bilo je važno da postoji, makar i ovakva poruka da se EU ne odriče ZB.

Osmi samit Berlinskog procesa najavljen za 3. novembar 2022. u Berlinu, ZB dočekuje sa potpuno drugačijim porukama od strane EU. Ondašnje “neće biti proširenja” sada glasi: “uradite svoje zadatke i dobrodošli ste u EU”.

Razloge za ovu promjenu dominantno možemo tražiti u (geo)politici, odnosima među članicama i nivou kvaliteta rada EU koja je u međuvremenu prevazišla makar neke svoje krize, a mnogo manje u ispunjavanju kriterijuma za članstvo zemalja ZB. Jer svi ozbiljniji poznavaoci stanja u zemljama saglasni su da su vladavina prava, ekonomija, demokratija, ljudska prava, u zemljama regiona u najboljem slučaju na istom nivou.

Agresija Rusije na Ukrajinu je ključni faktor promjene stava EU. Ona je konačno razumjela da ako ZB nema evropsku, brzo će imati rusku, kinesku, tursku ili neku četvrtu perspektivu.

U međuvremenu se pojavila i inicijativa Otvoreni Balkan (OB) koja je u mnogome slična BP. Nije baš u potpunosti jasno šta je njegova suštinska funkcija, šta ga razlikuje od dosadašnjih inicijativa izuzev da jača političku osovinu Vučić-Rama. OB bi zapravo bio zonska liga u kojoj standardi igre nijesu ni na nivou druge lige. U zonskim ligama je najčešće važi pravo jačeg, sudije ponekad dobiju i batine, a nije rijetka pojava i da prorade šake ili kakav drugi rekvizit za komunikaciju sa protivnicima.

Nova prilika za zemlje ZB je i nova prilika za BP. On je, ovako shvaćen, veoma važan i može dati bitan doprinos razvoju regiona.

Ostaje da se vidi kako će tu priliku iskoristiti ZB. Crna Gora nije na dobrom putu. Mi smo majstori propuštenih prilika pa ne čudi što optimistične izjave EU zvaničnika iz marta i aprila već u septembru zvuče značajno drugačije. Tako i treba, jer naši političari u ovom periodu nijesu uradili ništa da iskoriste otvorenu priliku. U stvari, jesu – obećali su EU rješavanje ključnih pitanja i, naravno, to obećanje nijesu ispunili. Dakle, ništa novo ni u jedanaestoj godini naših pregovora.

 

Milica Kovačević, programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju