Živeti u drugačijem okruženju je nešto što svima nama, koji smo imali prilike da to iskusimo, širi vidike do te mere da shvatamo da niko ne može da određuje našu sudbinu, da ne moramo svi živeti u „sistemu“ na koje je naše okruženje naviklo i u kom smo odrasli.

Milan Nikolić

„Idi preko, biće ti bolje“, „šta ćeš ovde, sve je propalo ili rasprodato“, „banda je sve pokrala, beži odavde!“, samo su neke od floskula koje mladi ljudi redovno čuju u svom okruženju gotovo po čitavoj Srbiji.

Mnogi od nas svakodnevno odlaze iz zemlje, po nekim procenama čak 30 do 40 hiljada svake godine. Dobar deo mladih je fakultetski oobrazovan. Odlaze u nastojanju da za sebe i svoju porodicu obezbede prosperitetniju budućnost. Međutim, da li se uvek odlazi samo zato što je negde drugde bolje nego u našoj zemlji, zato sto je politički sistem bolje uređen ili jer sunce tudjeg neba lepše greje?! Nije baš tako! Jednostavno, mladi imaju potrebu da iskoriste sve prednosti 21. veka i isprobaju mogućnosti koje im se nude, kako u Srbiji, tako i u drugim zemljama. Jedan od tih ljudi sam i ja. Nekadašnje, trenutno i buduće stanje u kome se nalazi naša država ni u jednom trenutku nije bilo presudno sto se tiče moje želje za selidbom u neku drugu zemlju na duži ili kraći vremenski period. Nisam od onih ljudi koji veruju da čovek tek tako odluči i kaže „ja idem, vidimo se!“, budući da sam tip osobe koji svaki svoj odlazak detaljno planira.

Sama želja za avanturističkim iskustvima počela je u meni da se  razvija još u srednjoj školi. U periodu od 2015. do 2021. godine, živeo sam u Americi, Holandiji, Rumuniji i na kraju u Mađarskoj, gde sam imao prilike da završim dvogodišnje master studije međunarodne ekonomije i biznisa na prestižnom Univerzitetu „Korvinus“, koji važi za jedan od najboljih u ovom delu Evrope. Prema tome, postavlja se pitanje kakva je  korist od toga? Ukratko rečeno – velika! Benefiti su mnogi, počevši od toga da se sklapaju poznanstva koja kasnije mogu da otvore mnoge prilike kako privatno, tako i poslovno. Živeti u drugačijem okruženju je nešto što svima nama, koji smo imali prilike da to iskusimo, širi vidike do te mere da shvatamo da niko ne može da određuje našu sudbinu, da ne moramo svi živeti u „sistemu“ na koje je naše okruženje naviklo i u kom smo odrasli. Doduše, zabluda je ta da se samo iz našeg regiona odlazi pomahnitalom brzinom. Migracije se dešavaju svuda i zato se ne sme uvek povezivati nečiji odlazak sa lošim stanjem sistema u kojem se živi. Naravno, ima i toga, kao i ljudi koji žele da ostvare određene karijerne uspehe na nekom drugom mestu. Upravo se zbog toga nameće pitanje koje muči svakoga ko je rođen u Srbiji: „da li smo finansijski i karijerno sigurni?“. Odrasli smo u okruženju koje je orijentisano na porodicu i prijatelje kao osnove svega (što se ne bi moglo reći za svaku drugu zemlju) i to je bio presudan faktor u mom slučaju da izaberem Srbiju kao trajno stanište iako podržavam svaki odlazak i boravak u bilo kojem regionu u svetu koji će nas učiniti boljim i uspešnijim u pogledu ličnog i karijernog razvoja. Priznali ljudi to ili ne, činjenica je da većina njih koristi svaku priliku da poseti Srbiju kada god je to moguće.

Svako od nas je individua i donosimo sami odluke o našoj budućnosti i lokaciji na kojoj želimo ili ne želimo da budemo ali ključna stvar je da pružamo razumevanje i podršku jedni drugima i ostavimo dovoljno vremena da se stvari analiziraju. Ja ću zauvek biti zahvalan mojoj porodici i prijateljima što su, kada god je to bilo potrebno, imali vremena da saslušaju moje ideje i daju svoje iskreno mišljenje. To je mene učinilo boljim i samopouzdanijim, a njima sam uzvraćao detaljnim pričama o dogodovštinama koje sam proživeo. Često znaju da mi kažu: „Milanče, ti si naš prozor u svet!“.

 

Milan Nikolić, ekonomista