Još jedan klub sam po sebi nije loša ideja, ali klub bez jasnih ciljeva rizikuje da troši vrijeme na razgovore o važnim temama, ali bez rješenja i rezultata.

Lutfi Dervishi

Albanija je upravo otvorila pregovore sa Evropskom unijom. Dugo čekanje smanjilo je entuzijazam rukovodstva Tirane prema izgledima za članstvo.

Podrška članstvu u EU i dalje je visoka među stanovništvom (preko 80%), ali nedavno je debata o Evropi obogaćena pojavom Evropske političke zajednice.

Odjednom, Albanija nije samo članica Evropske političke zajednice, već i revnosni zagovornik ovog projekta. Ideja francuskog predsjednika Makrona da da stvori klub u kojem bi EU mogla da se konsultuje sa svojim susjedima. Okrugli sto za kojim zemlje EU mogu da razgovaraju o zajedničkim problemima sa zemljama koje nisu članice EU.

U svjetlu rata u Ukrajini, premijer Albanije zajedno sa premijerom Holandije u zajedničkom uvodniku objavljenom dan prije prvog samita EPZ (Evropske političke zajednice) sa entuzijazmom podržava ovaj projekat gdje se za „zajedničke brige i izazove mogu pronaći rješenja“.

Na Samitu u Pragu okupile su se 44 evropske zemlje. Pitanje na koje još nema jasnog odgovora je: Kakvu korist imaju Albanija i ostalih pet balkanskih zemalja koje teže ulasku u EU?

Jedno od vidljivih dostignuća Samita u Pragu bila je izolacija Rusije. Ali Rusija je takođe isključena iz Savjeta Evrope, organizacije koja ima 46 zemalja članica?

Po čemu se EPZ razlikuje od Vijeća Evrope, OSCE-a ili drugih regionalnih i međunarodnih organizacija? Koje mehanizme ima EPZ da ostvari svoje ambicije?

Da li je EPZ mehanizam koji ubrzava ovaj proces ili je upravo suprotno?

U Francuskoj nema entuzijazma za dalje proširenje EU. „Kada imamo toliko problema sa 27 članova, kako da ih riješimo ako ih bude 33“?

U uvodniku premijera Albanije i premijera Holandije „nova platforma… ne zamjenjuje dobro strukturiran proces članstva u EU“.

Ako to ne zamijeni proces članstva u EU, da li mu pomaže? U nedostatku saopštenja za javnost sa Samita u Pragu i u nedostatku izjava lidera regiona na ovu temu, pitanje zvuči retorički.

„EPZ, kaže se u uvodniku dvojice premijera – to treba da bude prostor gdje možemo da se sastajemo i radimo, bez obzira na to da li smo članovi EU ili ne“?

Kakvi su to poslovi? Energija? Globalno zagrijavanje? – ovo su važne teme i njima se bave G-7, G-20, UN, EK, EU, itd, itd. Šta može donijeti EPZ?

Još jedan klub sam po sebi nije loša ideja, ali klub bez jasnih ciljeva rizikuje da troši vrijeme na razgovore o važnim temama, ali bez rješenja i rezultata.

Nedavan primjer nam pokazuje da dobre ideje i namjere ne daju uvijek rezultate.

Senzacionalna francuska inicijativa, Unija za Mediteran, koja uključuje 42 zemlje (uključujući 27 zemalja članica EU), čiji je član i Albanija, osnovana je u Parizu 13. jula 2008. godine. Cilj je bio stabilnost i integracija. Rezultat nakon 14 godina? Nijedan navedeni cilj nije postignut. Mediteran nije postao područje mira, stabilnosti i prosperiteta. Slobodna ekonomska zona EU – Mediteran nije postala realnost, a inicijative za jačanje ljudskih prava i demokratije nisu dale rezultate.

Interes Albanije i zemalja regiona je članstvo u EU, težak, naporan, ali koristan proces jer transformiše državu i čini je dijelom najbogatijeg prostora na svijetu, prostora gdje se poštuju i štite ljudska prava bolje nego bilo gdje drugo. Automatsko članstvo u EPZ – može biti prijatan prostor za lidere, ali ne nužno i za građane koje oni predstavljaju.

 

Lutfi Dervishi je publicista i predavač istraživačkog novinarstva na Univerzitetu u Tirani