Zbog finansijskih poteškoća, kvantitet i kvalitet važnog sadržaja će oslabiti; redakcije će gubiti ljude zbog nemogućnosti davanja dobrih plata; novinari će „rješavati“ stvar pokretanjem vlastitih portala, pridružujući se platnim listama agencija, privatnih kompanija i političkih stranaka kao svojevrsni influenseri.

Ljupčo Zikov

Zaključci o tome šta nezavisnost medija danas znači proizvod su i analiza „mora“ svega onoga što podrazumijevamo pod medijima: od tradicionalnih medija (televizije, novina, radija), onlajn medija (web stranica, portala, video sadržaja, podkastova), pa sve do segmenta koji vjerovatno izaziva najveće uništenje i izobličenje takozvanog medijskog prostora: društvenih mreža, na koje su pripojeni svi drugi mediji koje sam nabrojao.  Ipak, problem je vjerovatno u tome što se pres službe nekih kompanija (bili to pojedinci ili agencije), razne vladine i nevladine organizacije, političke stranke, pa čak i određeni (posebno plaćeni) pojedinci – moderno nazvani „influenserima“ – takođe pretvaraju da su mediji…

Svi nešto pišu, svi su postali važni, ekskluzivni… ili, kako mi je nedavno rekao moj prijatelj iz Srbije: „Brate, svi „utiču“ na nešto, ovo se danas zove „novinarstvo“ i „mediji“…“

Direktna posljedica ove inflacije sadržaja je smanjen kvalitet sadržaja koji se čita ili gleda. Na društvenim mrežama nailazimo na mnoštvo sadržaja! Ne postoji kreativna uređivačka politika; u tekstovima nema kreativnosti! Napravite portal za tri dana, ne trebaju vam posebno obučeni novinari, čak možete i sami postavljati tekstove iz svoje kuhinje!

Svjedoci smo dramatičnog pada cijene novinarskog proizvoda. Relativizuje se značenje i uticaj medija kakve smo mi poznavali prije sedam do deset godina.

Danas, prosječan političar može organizovati budžet za finansiranje tri portala i dva do tri influencera na Facebooku, i postati vrlo važan, viralan i čitan (iako nije relevantan) u javnosti! U javnom prostoru koji se nalazi na našim telefonima sukobljavaju se razne manipulacije, nagađanja, političke i poslovne insinuacije … Korporativni tekstovi, pozivi na događaje i kurseve učenja, političke i stranačke najave, šale i zadirkivanja… Sve je to sadržaj koji konzumiramo, odjednom, 3 do 5 sati dnevno putem društvenih mreža.

Dakle, novinarstvo i mediji su ovih dana uveliko kompromitovani, pa zato mediji, posebno oni tradicionalni, imaju problem s održivošću kratkoročno i srednjeročno. Dugoročno će opstati oni mediji koji se budu transformisali i ušli u fazu potpune digitalizacije. Istovremeno moraju održavati kvalitetnu proizvodnju sadržaja, prepoznatljivost brenda, i kvalitet održive uređivačke politike (karakter medija). Ipak, sve je to dugoročno. Zašto?

Firme, kao najveći oglašivači, sve više izbjegavaju zonu tradicionalnih medija (iako se neke televizije i dalje dobro drže) i pribjegavaju tom jeftinom marketingu: oglas ide na portal, portal ide na Facebook, a svi znamo kako to dalje ide; u drugoj varijanti, oglas i kampanja idu agenciji, a agencija radi to isto.

Sve je ovo značajno jeftinije za kompaniju nego prethodna vrsta reklamiranja. Dodao bih da je to, ipak, loš kvalitet reklame za kompaniju, jer marketinška kompanija gubi fokus svoje reklame, i što je još važnije, pažnju medija.

Prihodi tradicionalnih medija posljednjih su godina naglo opali, dok prihodi digitalnih medija ne rastu brzo… Ova finansijska matrica čini transformaciju medija teškom i vrlo neizvjesnom, pa stoga ne predviđam dobre dane za medije u bliskoj budućnosti. Zbog finansijskih poteškoća, kvantitet i kvalitet važnog sadržaja će oslabiti; redakcije će gubiti ljude zbog nemogućnosti davanja dobrih plata; novinari će „rješavati“ stvar pokretanjem vlastitih portala, pridružujući se platnim listama agencija, privatnih kompanija i političkih stranaka kao svojevrsni influenseri. Ali, ipak, nema mjesta za sve.

Novinarstvo se pretvara u golu propagandu (i jeftino plaćenu).

Zaključak: u takvim uslovima nezavisnost medija opada i, u mnogim slučajevima, nema nezavisnosti.

Dakle, ovo je začarani krug…

Kako izaći iz njega?

Samo uz jaku digitalnu transformaciju! Ali, istovremeno uz ulaganje i izgradnju kredibiliteta i jakih medijskih brendova! Vidjeli smo da, globalno govoreći, najveći medijski brendovi u posljednjih 20 do 30 godina nisu propali (ili su propali samo djelimično). Zadržali su svoj karakter i kredibilitet, pa čak i ojačali svoj brend poboljšanom digitalizacijom. Ulaganje u kvalitetne sadržaje u današnjem svijetu zapravo je glavna mantra opstanka medija.

 

Ljupčo Zikov, osnivač Kapital Medija Grupe