Na Kosovu je pravo na abortus zagarantovano zakonom, međutim u praksi je ovo pravo uskraćeno mnogim ženama. Razlog je što se abortus još uvijek povezuje sa moralom i čašću žene.

Leonida Molikaj

U patrijarhalnim društvima, kako na Kosovu, tako i u mnogim drugim zemljama, majčinstvo se smatra glavnom vrlinom žene. S tim u vezi, reproduktivno zdravlje ima vrlo malo prostora u javnoj raspravi. Čak i kada je u pitanju abortus, liječenje je često obavijeno stigmom i vrlo rijetko se govori o pravima žena da donose odluke o svom tijelu i životu.

Na Kosovu je pravo na abortus zagarantovano zakonom, međutim u praksi je ovo pravo uskraćeno mnogim ženama. Razlog je što se abortus još uvijek povezuje sa moralom i čašću žene. Međutim, činjenica da se abortus i dalje smatra nemoralnom intervencijom ne sprječava žene da je izvrše, već ih tjera da pronađu druge oblike pobačaja koji često ugrožavaju njihovo zdravlje i život.

Studija koju je objavio “Preportr” pokazuje da žene koje bježe od stigme, abortuse obavljaju u nelicenciranim klinikama ili koriste tablete koje se prodaju u apotekama bez ljekarskog recepta. Istraživanje pokazuje i da su žene žrtve predrasuda kada traže abortus u javnim klinikama, zbog činjenice da zdravstveni radnici često imaju konzervativan pristup abortusu kao pravu žene.

Događaji u Sjedinjenim Državama protiv prava na abortus mogu naškoditi ženama bilo gdje u svijetu, uključujući i balkanske zemlje. Već smo primijetili da su slične restriktivne inicijative počele i u drugim zemljama. Prema istraživanju “Open Democracy”, desničarske hrišćanske grupe u SAD-u potrošile su najmanje 280 miliona dolara na kampanje protiv abortusa i LGBTQ zajednice širom svijeta. S druge strane, masovni protesti koje su svuda organizovali zaštitnici ženskih prava, uticali su da restriktivna politika pobačaja ne prođe u tišini.

Iz prošlosti znamo da zakonska zabrana abortusa ne utiče na smanjenje broja pobačaja. Abortusi će se i dalje dešavati uprkos zakonskim ili kulturološkim zabranama. Ovakva ograničenja samo ugrožavaju živote žena, koje su prisiljene na pobačaje u ilegalnim oblicima. Važnije je napomenuti da su prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nesigurni pobačaji treći vodeći uzrok smrti majki u svijetu.

Pravo na abortus koje je stečeno kao rezultat kolektivnog zalaganja žena širom svijeta je u opasnosti da bude poništeno. Dakle, danas više nego ikad, feminističke organizacije moraju da djeluju. Žene treba da uživaju pravo da same odlučuju o reprodukciji, bez uplitanja porodice, države i bez straha od predrasuda i kazne. Pravo na naše tijelo pripada samo nama!

 

Leonida Molliqaj je izvršni direktor i glavni urednik Centra za informacije, kritiku i akciju – CICA