U pogledu tržišne ekonomije, u slučaju malih HE, nevidljiva ruka Adama Smita je jasno vidljiva. Ne djeluje na osnovu tržišne ponude i potražnje, već samo u funkciji neželjene ponude.

Lavdoš Feruni

Svjesna velikih vodenih resursa u zemlji, komunistička vlada Albanije podržala je politiku proizvodnje električne energije u kaskadama velikih hidroelektrana na rijekama gdje bi mogla da dobije najveću ekonomsku korist, posebno na  Drini. Bilo je vrlo malo mini HE koje je komunistička država izgradila u nekim selima u zabačenim planinskim i pograničnim oblastima, odričući se ekonomske koristi koju donosi proizvodnja energije, u svrhu energetske samodovoljnosti    udaljenih planinskih zajednica u zemlji, posebno u pograničnim područjima.

U pogledu tržišne ekonomije, u slučaju malih HE, nevidljiva ruka Adama Smita je jasno vidljiva. Ne djeluje na osnovu tržišne ponude i potražnje, već samo u funkciji neželjene ponude.

Paradoks je da se Vlada Albanije pridružila neželjenoj ponudi uspostavljanjem zakonskih olakšica u korist ponuđača, bez studija, konsultacija, na štetu državnog budžeta, na štetu stanovnika planinskih područja koji žive duž pritoka rijeka, na štetu ekosistema i biodiverziteta ovih dolina. Mali ponuđači HE dobijaju 30-godišnju subvenciju za proizvedenu energiju i zakonski im je dozvoljeno da isušuju kilometre rijeka da bi je stavili u cijevi. Navodno je u zakonu napisano da HE mora omogućiti protok vode u ono što se naziva ekološki tok. Vlada je zakonom definisala staru formulu (nazvanu Q355), prema kojoj je tokom cijele godine prosječni dnevni ekološki protok jednak  desetodnevnom prosjeku najnižeg godišnjeg protoka – formula koja se više ne koristi ni u jednoj zemlji, jer remeti normalno funkcioniranje ekosistema. Svjesni činjenice da u Albaniji, kao mediteranskoj zemlji, mnogi potoci koji snabdijevaju rijeke presušuju tokom vrelih ljetnih dana, ponuđač može da izgraditi HE i dobije 100% vode iz izvora tokom cijele godine.

Srećom, broj do sada izgrađenih HE koje već funkcionišu u Albaniji, ne prelazi tri cifre, iako vlada epidemija odobrenih koncesija i kreće se do 700. U velikoj većini ponuđači rade sa nultim ekološkim curenjem, bez obzira na činjenicu da u bilo kojoj EIA zakon zahtijeva da se poštuje ekološki protok. Naravno, ne postoji monitoring.

U posljednjih 10 godina, albanska vlada učinila je sve da olakša koncesionarima HE, koji mogu biti bilo koje vrste, ali moraju imati „simpatije“ za vladajuću stranku ili čovjeka od povjerenja u vladajućoj stranci, jer će oni zapravo, uz neke izuzetke, promovisati velike uspjehe vlade u politici HE.

  1. premijer Sali Beriša ohrabrio je ponuđače rekavši da će „Albanija postati velesila malih HE u regionu“ i da je „vlada spremna da ponudi pravni okvir sa više podsticaja za njihovu izgradnju“
  2. premijer Edi Rama napisao je u vezi s dozvolama za izgradnju HE2 u nacionalnom parku Valbona: „To jednostavno više neće biti djevica kao nekad, ali … ostaće divna vila s dvije nejasne oznake na svom tijelu. „

Promovisana na ovaj način, epidemija HE izbila je u tri snažna talasa u godinama parlamentarnih izbora.

 

 

Nevidljiva ruka Adama Smita postala je vidljiva u slučaju malih HE u Albaniji. Početkom 2019. godine Vlada je saopštila da plaća 30 miliona eura godišnje kao subvenciju za male HE i da to treba zaustaviti. Nekoliko mjeseci kasnije, čini se da je premijer Edi Rama preokrenuo situaciju kada je male HE opisao kao „pijavice … koje isisavaju krv tijela države …“. 2020. godine nisu odobrene građevinske dozvole za male HE.

Hoće li biti četvrtog talasa epidemije HE?

 

Lavdoš Feruni je aktivista i stručnjak za zaštitu životne sredine u Albaniji; vodi organizaciju iz oblasti poljoprivrede