Hrabrost Mirele Čavajde ostaće nam kao obaveza da se svaki naredni put usprotivimo protiv licemjernog priziva savjesti ljudi koji su položili Hipokratovu zakletvu i koji se sada pozivaju na Bibliju.

 Kristina Ljevak

Zdravstvena inspekcija donijela je konačnu ocjenu da su bolnica i ravnateljica prekršili zakon u slučaju Mirele Čavajde iz Hrvatske.
Tako im, kako pišu hrvatski mediji, prijeti podizanje optužnice jer se nije poštivao Zakon o pravima pacijenta, a to bi značilo kaznu od 5000 do 50.000 kuna.
Pirova je to pobjeda žena koja je svoju ličnost, tijelo, odluke, potomstvo, matericu i pripadajuće joj reproduktivne organe hrabro izložila javnosti, u očajničkom pokušaju prekida trudnoće nakon što je utvrđeno da plod koji nosi nepunih 25 nedjelja obolio od malignog tumora i da je neizvjesno hoće li beba umrijeti u majčinoj utrobi, nakon poroda, za mjesec dana ili će nakon operacije živjeti uz teška mentalna oštećenja.

Prvi i najvažniji cilj ograničavanja prava na abortus nije bilo čije zdravlje ili dobrobit, već nadzor i kontrola nad onim dijelom stanovništva koje može zatrudnjeti, ženama, te općenito nad privatnošću stanovništva. To se vidi već po tome što zakonodavci u mnogim državama koje imaju rigorozne zakone protiv slobode odlučivanja o rađanju u njima često bez većih problema ostave prostor za abortus „u slučaju silovanja ili incesta“ ili „u slučaju ugroženosti zdravlja majke ili djeteta“, oduzimajući trudnoj ženi moć i sposobnost prosuđivanja o vlastitom tijelu i životu. Država u tom slučaju, preuzimajući uzde u svoje ruke, dozvoljava abortus samo onda kada procijeni da je „grešnica“ dovoljno životom ojađena da je u redu dozvoliti joj abortus čak i s najviše moralizatorske visine. Isti je slučaj i s pokušajima da se abortus učini skupljim za žene kojima je potreban. Recimo, u slučaju Medicaida, američkog zdravstvenog osiguranja za najsiromašnije, isposlovano je da ne može pokrivati abortus „osim u slučajevima silovanja, incesta ili životne ugroženosti“, ili u nama bližoj Sloveniji, u kojoj je abortus i de jure i de facto vrlo dostupan i pokriven zdravstvenim osiguranjem, ali svako malo pojave se pritisci da se on počne naplaćivati, što je u suštini prijedlog da se žene – kazni za abortus. Nešto prijatnije države za žene, kad su u pitanju reproduktivna i seksualna prava, tu kontrolu pokušavaju održati nametanjem obaveznog psihološkog savjetovanja i/ili višednevnog čekanja na abortus, čime se doslovno žene dodatno zlostavlja, pretpostavljajući da će se predomisliti ako im dovoljno otežamo, čime im se ponovo silom oduzima moć i sposobnost odlučivanja o vlastitom tijelu. Već sama činjenica da se ustavni sudovi, što se upravo dešava u SAD, odlučuju o slobodi odlučivanja o rađanju, odnosno o pravu na abortus, govori o tome koliko je državi stalo do te kontrole nad stanovništvom.

Mirela Čavajda mogla je odmah otići u Sloveniju kako su joj savjetovali ljekari u Zagrebu, ali nije to učinila u tišini, uskraćujući javnost za informaciju da joj u Hrvatskoj niko ne može osigurati zakonom regulisano pravo – pravo na pobačaj.
Hrabrost Mirele Čavajde ostaće nam kao obaveza da se svaki naredni put usprotivimo protiv licemjernog priziva savjesti ljudi koji su položili Hipokratovu zakletvu i koji se sada pozivaju na Bibliju.
Osim torture koju koj je omogućio sustav i lične boli, nakon slučaja Mirele Čavajde ostaje pitanje zbog čega se i danas moramo iznova boriti za davno ostvarena prava i zašto država smatra da ima pravo odlučivati o reproduktivnom životu i tijelu žene.

U Bosni i Hercegovini vjerovatno zahvaljujući fokusu na vitalni nacionalni interes i u duhu naših etnocentričnih politika pravo na abortus još uvijek nije upitno, ali je pitanje dana kada će u duhu ukupne radikalizacije desnice da se i ono problematizira, da se unutar tri nacionalna korpusa svako pozabavi svojim budućim topovskim mesom, i izrazi zanimanje za život djeteta prije nego što dijete postane, dok je još fetus.

 

Kristina Ljevak,  novinarka je i urednica koja duže od dvadeset godina radi u domaćim i regionalnim medijima. Feministica je i LGBT aktivistica