Dvadeset i dve godine kasnije, Kosovo i dalje nema nacionalnu strategiju sa suočavanje sa prošlošću. Takva strategija ne postoji primarno zbog nedostatka političke volje, ali i zbog nedostatka istinskog angažovanja nacionalnih i međunarodnih aktera.

Jovana Radosavljević 

Od 1999. godine, pristup suočavanju sa prošlošću na Kosovu bio je nedosledan i neadekvatan. O ratnim zločinima sudili su međunarodni sudovi (MKSJ), međunarodne institucije (UNMIK i EULEX) i nacionalni sudovi. Iako je pravda za ratne zločine važna, fokusiranjem na takva suđenja zanemareno je ozbiljno ulaganje u sredstva za unapređenje suživota i pomirenja.

Dosadašnji napori na Kosovu ka postizanju pomirenja nisu dali očekivane rezultate, posebno jer nije bilo ozbiljnog političkog interesa, niti ulaganja, kao i usled nedostatka konkretnog i valjanog razumevanja mehanizama koji su od presudnog značaja za pomirenje. Inicijative na temu tranzicione pravde na Kosovu su se dešavale uporedo, i patile su od nedostatka koordinacije, politizacije i personalizacije od strane političkih lidera, i nisu uspele da obezbede adekvatno predstavljanje i uključivanje pogođenih zajednica (žrtava sukoba i preživelih).

Pored inicijativa koje se tiču prava na pravdu, uključujući i Specijalizovana veća Kosova, na Kosovu je pokrenuta i inicijativa koja se odnosi na pravo na istinu, koju je 2017. godine pokrenuo tadašnji kosovski predsednik Hašim Tači, najavivši formiranje Komisije za istinu i pomirenje. U međuvremenu je formiran pripremni tim, sastavljen od predstavnika civilnog društva i predstavnika vlasti, čija je primarna uloga bila da izradi Normativni akt Komisije u skladu sa nalazima dobijenim kroz javne konsultacije sa interesnim grupama. Mandat pripremnog tima se završio oktobra 2020. godine a da Komisija za istinu i pomirenje nije formirana, niti je ikada odlučeno na koji način bi se ova komisija formirala, da li u Skupštini Kosova – kao zakon, ili kao dekret Predsednika. Moj lični stav, kao bivše članice pripremnog tima, stav civilnog društva ali i ispitanika (66%) u istraživanju javnog mnjenja koje je sprovela organizacija Integra 2019. godine, je da se Komisija za istinu i pomirenje treba formirati u Skupštini.

Problem ovakvih inicijativa na Kosovu je taj što sve inicijative zavise od pokretača, a kad ta osoba ode sa svoje političke pozicije, inicijativa se takođe završava. U ovom slučaju, mandat pripremnog tima je završen oktobra 2020. godine, i nije obnovljen zbog očekivanja prvih optužnica Specijalnog tužilaštva od kojih bi neka mogla završiti i na Tačijevoj adresi. Nedugo po isteku mandata pripremnog tima, odleteo je avion sa optuženima za ratne zločine u Hag. U njemu su bili Hašim Tači, optužen za zločine nad Albancima, Srbima i Romima na Kosovu i u Albaniji, 1998-99, Kadri Veselji i Redžep Seljimi.

Pitanje je koliko će sluha za Komisiju za istinu i pomirenje imati buduća vlada oko Aljbina Kurtija, koja simbolizuje raskrštanje sa ratnim krilom i političarima proizašlim iz OVK. Zato je i važno da se ova komisija formira putem zakona, u Skupštini, kako bi se obezbedio širi politički i društveni legitimitet, posebno od strane pogođenih i nevećinskih zajednica.

Komisija za istinu i pomirenje na Kosovu, ako se ikada formira, bila bi jedan deo celokupne nacionalne strategije za suočavanje sa prošlošću. Ono što je pozitivan korak je to da Departman za tranzicionu pravdu, u okviru Ministarstva pravde Kosova, u saradnji sa civilnim društvom, uveliko radi na pokretanju procesa izrade ove strategije, koja bi trebalo da u svoje središte stavi žrtve i preživele.

 

Jovana Radosavljević je izvršna direktorica Nove društvene inicijative, organizacije civilnog društva iz Severne Mitrovice, bivša  članica  Pripremnog tima za Komisiju za istinu i pomirenje na Kosovu.