Dovoljno je analizirati politički sistem koji smo postavili i armije militanata i patron-nacista koji održavaju vlast, da shvatimo da albansko društvo nije uspjelo da se odvoji od komunističkog i autoritarnog pogleda na svijet.

Jonila Godole

U sedmicama burne rasprave o tajnom dosijeu građanina I.M., Euronews Albania je sproveo istraživanje o odnosu Albanaca prema bivšoj Bezbjednosti i zločinima počinjenim tokom komunizma. Intervjuisani uzorak pruža nam vrijedne informacije o percepciji društva o ovom pitanju. Prema Barometru, socijalisti i demokrate jednoglasno se slažu u većini stvari, kao što su: Zločini komunizma nisu dovoljno kažnjeni!

99% Albanaca još uvijek ne zna da je skoro 40 bivših komunističkih funkcionera osuđeno u periodu 1993-1997: neki za „kafu“, neki za genocid i zločine protiv čovječnosti. Ali 1998-1999 dobili su oslobađajuće presude, i ironično, i odštetu! U Albaniji nema nikog osuđenog za zločine komunističkog režima bez presedana. Dosijei nisu otvoreni za sve!

Debata o dekomunizaciji od početka 1990-ih bila je usredsređena na otvaranje dosijea Bezbjednosti, kao da sadrže apsolutnu istinu o diktaturi?! Ovo je bio trik da se skrene pažnja od organizatora zločina. S druge strane, društvo ima pogrešan koncept o „otvaranju“ dosijea, kao da će oni biti objavljeni na Facebook „marketplace-u“. U nedavno usvojenim amandmanima nema ni govora o „otvaranju dosijea“ i bezuslovnom uvidu u dokumenta. Čak i ako je proces deklasifikacije uredan, to ne znači da fajlove može da čita bilo ko. Zakon o arhivima to jasno izražava kroz odredbu o upotrebi dokumenta. Zakon o zaštiti ličnih podataka vam takođe postavlja ograničenje. Bezuslovno konsultovanje sa dokumentima.

Bivši radnici Bezbjednosti se nisu smjeli baviti politikom.

Svaka postkomunistička zemlja izabrala je svoj metod lustracije. Češka Republika je, na primjer, odlučila da ne postavlja bivše operativce tajne policije na javne funkcije. Prema češkom modelu, svaki građanin danas ima slobodan pristup (čak i online) da provjeri da li je neka osoba bila povezana s državnom tajnom službom. U Albaniji je verifikacija kandidata za poslanike, uprkos „sertifikatu o čistoći“ od komisija Mezini i Bežani, pozitivan korak, ali nažalost napravljen prekasno. Bivši oficiri, agenti i kadrovi Državne bezbjednosti koji su bili na odlučujućim pozicijama posljednjih 30 godina, već su napustili političku scenu. Postoji li pravni mehanizam koji bi mogao da djeluje retroaktivno na njih, kao i na sudije, tužioce, rukovodioce u policiji, akademijama, univerzitetima i drugim državnim strukturama?! Ne, nema, a nedavne zakonske izmjene ne rješavaju ovaj problem.

Obje političke stranke bi podjednako bile pogođene lustracijom!

Percepcija građana Albanije je da su obje velike stranke imale u njedrima bivše saradnike Bezbjednosti, pa im je teško da sprovedu lustraciju. Ironično je da je SP, stranka koja se nikada nije distancirala od zločina ALP-a, od 2013. godine preuzela zastavu dekomunizacije u umjetničkom, simboličkom, komemorativnom aspektu, a sada i zakonskim inicijativama. Većina je đavolski bacila loptu na teren opozicije, koja sa svoje strane, iz ovog za nju fundamentalnog razloga, ne može da izbjegne iznuđeni dogovor sa socijalistima, niti može da postigne gol!

58% Albanaca smatra da smo se distancirali od komunizma i njegovih zločina!

Mimo percepcije ankete koja daje nadu, to se nažalost, nije dogodilo. Dovoljno je analizirati politički sistem koji smo postavili i armije militanata i patron-nacista koji održavaju vlast, da shvatimo da albansko društvo nije uspjelo da se odvoji od komunističkog i autoritarnog pogleda na svijet. Društvo je neshvaćeno i dezinformisano, posebno u pogledu posljedica represivnih organa diktature.

U tom smislu, nova zakonska inicijativa, uprkos svim pozitivnim nuspojavama, nije uspjela da se izdigne iznad današnje politike i građanima ponudi model kako da se rastanu od kriminalne prošlosti koja nas je 30 godina zarobljavala i ne pušta…

 

Jonila Godole, pedagog novinarstva na UT, s fokusom na sjećanje i svijest mladih naraštaja o posljedicama totalitarnih režima