Otvoreni Balkan je kao manji, operativniji format saradnje zemalja koje nemaju otvorene bilateralne probleme uspeo da napravi nekoliko važnih prodora u paketu “četiri slobode”.

 Jelica Minić

U Ohridu je, 7. juna 2022, održan je četvrti samit lidera incijative Otvoreni Balkan, koja od samog početka izaziva brojne nedoumice, ali pokazuje i nesumnjive rezultate koji su od koristi građanima i posebno poslovnim ljudima u svim trima zemljama koje su je pokrenule.  Od prvog samita u Novom Sadu, 10. oktobra 2019, kada su Srbija, Severna Makedonija i Albanija oglasile zajedničko angažovanje na uvođenju četiri slobode u svoje međusobne ekonomske odnose – slobodu kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi – ostale članice Zapadni Balkan 6 su ovu inicijativu, tada pod imenom “Mini Šengen”, dočekale s nepoverenjem i odbojnošću. Čak ni građanima u zemljama,  članicama ove inicijative nije bilo jasno o čemu se radi. Taman su bili prevaziđeni otpori koji su dočekali pokretanje Regionalnog ekonomskog prostora za Zapadni Balkan, inicijative koju su pripremile regionalne organizacije Savet za regionalnu saradnju i CEFTA, kao ključni akteri, a koju je promovisao i stavio pod svoje okrilje Berlinski proces, na Samitu u Trstu, u julu 2017.

Regionalni ekonomski prostor je u julu 2020, na Samitu Berlinskog procesa u Sofiji, dograđen i predstavljen pod sada novim imenom Zajedničko regionalno tržište Zapadnog Balkana. Opet su četiri slobode u fokusu ove inicijative, ali i podrška digitalizaciji, usklađivanju investicionih politika, malom i srednjem biznisu, posebno mladim preduzetnicima i inovatorima. Ali, mada je ova inicijativa uključivala svih šest članica Zapadnog Balkana, od samita do samita Berlinskog procesa važni sporazumi su zbog zategnutih odnosa  Srbije i Kosova ili teško potpisivani, kao onaj o saradnji u oblasti digitalizacije koji je jedva potpisan na Digitalnom samitu u Beogradu 2019. godine, ili Sporazum o međusobnom priznanju diploma i kvalifikacija, koji nikako nije konačno usaglašen ometajući slobodno kretanje radne snage u regionu.

Za razliku od formata Berlinskog procesa koji je davao političku težinu i autoritet onome što su pripremale regionalne organizacije u saradnji sa nacionalnim administracijama zapadnobalkanske šestorke, Otvoreni Balkan je kao manji, operativniji format saradnje zemalja koje nemaju otvorene bilateralne problem uspeo da napravi nekoliko važnih prodora u paketu “četiri slobode”. Prvi je zajedničko integrisano upravljanje graničnim prelazima, kao što je granični prelaz Tabanovci, između Srbije i Severne Makedonije, što je omogućilo nesmetan prelaz putnika i robe sedam dana nedeljno, svih 24 sata neprekidnog rada pasoških, carinskih, sanitarnih i fitosanitarnih službi uz velike uštede za sve učesnike u saobraćaju. Ogromna prednost ovog režima prekograničnog prometa se pokazala tokom pandemije Covid 19, kada su se sve zemlje regiona uključile u režim olakšanog prelaska granica za određeni broj roba, koji je uspostavljen u Evropi, koji je nazvan “zeleni koridori”.

Drugi važan uspeh je promocija zajedničkog tržišta radne snage za koje je u Ohridu upravo potpisan Sporazum o međusobnom priznavanju diploma i naučnih zvanja, kao  jedna od glavnih pretpostavki.

Najveći nedostatak ove inicijative je da ne uključuje svih 6 članica Zapadnog Balkana. Kao najava veće inkluzivnosti mogu se tumačiti prisustvo premijera Crne Gore Dritana Abazovića i predsednika Saveta ministara Bosne i Hercegovine Zorana Tegeltije, na samitu u Ohridu,u posmatračkom statusu. A kao najave njene dalje sudbine mogu se tumačiti izjava Evropskog komesara za proširenje Olivera Varheljija, koji je rekao da ona ima podršku EU, kao i izjava specijalnog izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, koji je rekao da SAD podržava Otvoreni Balkan, ali da on treba da bude inkluzivan, da treba da sarađuje i da se integriše u okviru šire evropske strukture, da predstavlja isključivo ekonomsku, a ne političku inicijativu i da način na koji funkcioniše treba da bude jasniji.

Samo tri dana kasnije, 10. juna, u Solunu, na samitu Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi, učesnici su pozvali na primenu Zajedničkog regionalnog tržišta Zapadnog Balkana, pod okriljem Berlinskog procesa, ignorišući Otvoreni Balkan.

 

Jelica Minić, Predsednica Evropskog pokreta u Srbiji