Zdrava hrana nije mit, to je način života; to nije odricanje, već iskorjenjivanje nekih navika koje su se prenosile generacijama.

 Jana Klopčevska

Hrana je svaka tvar koju konzumiraju ljudi ili životinje, ili koju apsorbuju biljke kako bi održale njihov život i razvoj.  Funkcija hrane može biti strukturalna (rast, razvoj, regeneracija), energetska (bazalni metabolizam, energija rasta, termoregulacija), enzimsko-biohemijska (stvaranje i rad enzimskih sistema), imunološka odbrana, socijalna (psihološki status, produktivnost rada) i takođe patološka (pothranjenost – smanjeni unos hrane, intoksikacije, odnosno trovanje).

Ovako obično započinjem razgovor sa studentima. Najmanje jednom godišnje raspravljamo, savjetujemo se, sastavljamo tabele, analiziramo sve vrste proizvoda i rješavamo nutritivne probleme određenih ciljnih grupa. Predavanja nisu dosadna jer su interaktivna, i sa studentima dijelim svo svoje znanje. Od 200 učenika starosti 20 godina, 1/3 ima prethodno interesovanje i znanje o hrani i prehrani. To je vjerovatno rezultat slabe navike da se o ovoj temi raspravlja u najvažnijoj ćeliji života – porodici. Brz način života i socio-kulturološke navike u Makedoniji diktiraju našu ishranu. Jedu brzu hranu, konzumiraju visokokalorična pića, a većina njih posvećena je fizičkoj aktivnosti. Mlado stanovništvo sklono je raznim dijetama, što je poražavajući pokazatelj toga kako živimo. Posljednjih godina podignuta je svijest, ljudi počinju vježbati, čitamo puno o prehrani i pokušavamo izbjegavati šećer u ishrani.

Zdrava hrana ne podrazumijeva samo vitamine i minerale, organsku hranu i tome slično. Da li je to opštepoznato u Makedoniji je pod znakom pitanja. Svijest o ishrani treba stvarati od navršene jedne ili dvije godine nadalje, a ne sa 20 godina kada su navike već formirane. Uvijek možemo promijeniti mišljenje, ali nisam za slijepo praćenje interneta i influensera koji diktiraju određene dijete sa zanimljivim imenima.

Zdrava hrana nije mit, to je način života; to nije odricanje, već iskorjenjivanje nekih navika koje su se prenosile generacijama. Sasvim je u redu jesti autohtono, ali je potrebno obratiti pažnju na prehrambene proizvode i pročitati njihov sastav. Postoji trend dugotrajnog režima termičke obrade i potrebni su nam vitamini. Najbolja je ne svježa, već blanširana hrana. Ne oslanjajmo se samo na društvene mreže i različite režime prehrane koji imaju visoku cijenu. Oni ne bi trebali biti primjer. Činjenica je da postoji mnogo nepoznatih nutricionista na webu, a ono što je zdravo je Herbalife, zar ne?

U struci vrlo malo profesionalaca zaista poznaje hranu, a sve je veći broj restorana u kojima možemo dobiti „urtikariju“ od termički neobrađene ribe. U Makedoniji se preporučuje da jedete riječnu ili jezersku ribu, a ne tunu s Aljaske.

Hrana nije modni trend, ne moramo uvijek slijepo vjerovati u marketing kao stvarni pokazatelj pozadine proizvoda, a proizvođači moraju biti sigurni da je proizvod siguran. Izvoz hrane je ono po čemu smo poznati u regionu.

Ne jedu svi u Makedoniji isto, ali generalno govoreći većina ljudi ne može priuštiti skupe restorane i skupe zdrave proizvode. Ovo je tema koja navodi da svi dobro razmislimo kome vjerujemo. Rekla bih: vjerujte sebi, pratite anabolizam i katabolizam, ili samo slušajte šta vam tijelo govori. Na taj način ćemo najbolje znati kako da jedemo; mi, kao država, imamo još puno posla kako bismo obučili ljude koji će nas usmjeriti na temu zdrave hrane i prehrane.

 

Dr. Jana Klopčevska, Docent i prodekan za nastavu na Tehnološko -metalurškom fakultetu, UKIM, Skoplje