Kriminalizacija upotrebe droga se pokazala pogrešnom. Potreban je potpuno nov pristup prema upotrebi psihoaktivnih supstanci, sa akcentom na drugačiji odnos prema osobama koje ih koriste.

 

Ivana Vujović

Gotovo svaka peta osoba uzrasta od 15 do 24 godine u Crnoj Gori, probala je kanabis. To je pokazalo istraživanje Instituta za javno zdravlje, sprovedeno 2017. godine na reprezentativnom uzorku građana starijih od 15 godina.

S obzirom na to da ovakva istraživanja imaju tendenciju da potcijene stvarnu veličinu populacije koja je probala ili redovno koristi ilegalne supstance, pretpostavlja se da je broj veći. Ugrubo rečeno, bar 16 hiljada mladih u Crnoj Gori, uzrasta od 15 do 24 godine imalo je posredan ili neposredan kontakt sa tržištem ilegalnih supstanci. Kada pogledamo i druge uzrasne kategorije, udio populacije koja je nekad koristila ili i dalje koristi kanabis se smanjuje, ali ostaje relativno visok. Istraživanja među srednjoškolcima su pokazala da je marihuana i djeci dostupna.

Kriminalizacija upotrebe droga se pokazala pogrešnom. Potreban je potpuno nov pristup prema upotrebi psihoaktivnih supstanci, sa akcentom na drugačiji odnos prema osobama koje ih koriste. “Rat protiv droga” je donio brojne probleme, uključujući krajnje stigmatizujući odnos prema osobama koje ih koriste, što je cijeli problem učinilo znatno komplikovanijim, a posljedice tragičnijim. U cijelom konceptu suočavanja sa raširenom upotrebom psihoaktivnih supstanci izostao je iskren i ljudski odnos kao i razumijevanje različitih razloga zbog kojih ih ljudi konzumiraju.

Upotreba droga i posjedovanje za sopstvene potrebe treba biti dekriminalizovano, a upotreba marihuane legalizovana. Tako bi se smanjio kontakt velikog broja ljudi sa aktivnostima izvan zakona, a policija, tužilaštvo, sudstvo i zatvori rasteretili. Veliki broj ljudi je osuđivan zbog posjedovanja manje količine kanabisa, ili veoma malog učešća u njegovoj distribuciji, najčešće u periodu rane mladosti. Veća šteta je napravljena lišavanjem slobode ovih osoba, nego što je društvo time dobilo. Marihuana svakako ne prestaje da bude široko dostupna.

Treba prihvatiti realnost takvom kakva jeste i uspostavljanjem kontrolisane upotrebe smanjiti štetne posljedice upotrebe psihoaktivnih supstanci, te prepoznati i omogućiti upotrebu kanabisa u medicinske svrhe.

Svakako, legalizaciju upotrebe i uzgoja marihuane treba sprovesti veoma pažljivo, pa i postepeno. Taj proces nije brz i jednostavan i zahtjeva uključivanje širokog spektra zainteresovanih strana uključujući i same korisnike/ce.

Duvanski proizvodi nemaju pozitivne efekte na zdravlje, ali su legalni. Zakonska zabrana korišćenja duvana donijela bi više štete nego što možemo da pretpostavimo. Prohibicija upotrebu alkohola nije učinjela manje učestalom, nego opasnijom. Kad paralelu napravimo sa marihuanom, možemo doći do sličnih zaključaka. Treba otvoriti iskrenu debatu na nacionalnom i regionalnom nivou, uzimajući u obzir defacto povezana tržišta.

Precizna zakonska kontrola treba da utiče i na smanjenje negativnih posljedica upotrebe kanabisa.

Komisija UN za opojne droge je u decembru 2020. na osnovu prijedloga Svjetske zdravstvene organizacije zasnovanog na istraživanju koje je sprovela komisija sastavljena od vrhunskih stručnjaka za droge, uklonila kanabis i smolu kanabisa iz kategorije najopasnijih narkotika i smjestila u kategoriju sa značajno fleksibilnijim režimom kontrole. Ovaj stav ne daje osnov za globalnu legalizaciju kanabisa, ali je pozitivan signal za registraciju supstance u medicinske svrhe. Da je došlo do opšte promjene stava o kanabisu pokazuje i stanje na terenu – u mnogim evropskim zemljama legalizovana je upotreba kanabisa u medicinske svrhe kao i u 36 država SAD-a, dok je u 17 saveznih država dozvoljena upotreba marihuane u rekreativne svrhe.

UN ostaje pri tvrdnji da upotreba kanabisa nije bezopasna, a mi u Juventasu smatramo da je još štetnija upotreba ove supstance onda kada korisnik ne zna što zapravo konzumira.

 

Ivana Vujović, izvršna direktorica Juventasa, nevladine organizacije koja doprinosi unapređenju ljudskih prava i demokratizaciji društva