Svi oni koji u turizmu vide veliki potencijal za opštinu Leposavić, naglasiće da je potreban sistemski prilaz ovom sektoru, jasna podrška lokalne samouprave ali i svih drugih nadležnih institucija.

Ivan Vučković

Nada u turizam na južnim padinama Kopaonika, traje više od pola veka. Još od 1964. godine kada je izgrađena prva žičara na severnoj strani, i kada je jasno bilo da se zimski turizam polako zahuktava. Međutim, od velike priče o hotelima i gondolama na strani koja pripada opštini Leposavić, još uvek nema ništa. Ostala je samo ideja o velikom potencijalu i sporadična obećanja koja se katkad, ponovo čuju.

Ovaj region, reći će upućeni, lepotom pleni, s obzirom na to da je okružen dvema planinama, Rogoznom i Kopaonikom, da se prostire Ibarskom dolinom, u umerenom klimatskom pojasu i da obiluje raznovrsnom vegetacijom koja zaokružuje celokupnu sliku. Iz tog razloga, svesni bogatstva koje ih okružuje, postoji veliki broj onih koji u turizmu vide veliku šansu, pokušavajući, individualno, da osmisle raznovrsne sadržaje i kreiraju ponude, i na taj način privuku, dugo čekane, goste.

Pokretanje seoskog turizma je pionirski posao u ovom regionu. Nebojša Tanasković, iz sela Jošanica, na desetak kilometara od Leposavića, u podnožju Rogozne, osmelio se i krenuo u poduhvat koji još uvek nadograđuje. Danas, radeći sa svojom porodicom, izgrađuje etno naselje, u kojem mogu uživati svi oni koji vole prirodu, ali i pravu domaćinsku gozbu, koja obiluje zdravim proizvodima i tradicionalnom kuhinjom. Na drugoj strani u selu Vuča, Jovan Miladinović je osmislio pravi raj za ljubitelje ribolova, izgradivši veštačko jezero, koje je poribljeno, dopunjujući ponudu, iz godine u godinu, raznovrsnim propratnim sadržajima.  I upravo je selo Vuča, i istoimena banja sa termalnim izvorima, godinama pominjana kao najvažniji potencijal opštine na krajnjem severu Kosova i Metohije. Istraživanja su pokazala, reći će turizmolog Nikola Radosavljević, da su ovi izvori bogati sumporom, odlični za lečenje kožnih i reumatskih oboljenja, o čemu svedoči i broj onih koji dolaze u kontinuitetu. Opet je izostala podrška i propratna infrastruktura. Osim dva bazena u banji Vuča, ničeg drugog nema.

Unazad nekoliko godina turističku sliku Leposavića i okoline, u mnogome upotpunjuju novoiznikli vinogradi sa propratnim vinarijama, čiji vlasnici se trude da ožive tradiciju vinogradarstva koja je u ovom kraju postojala mnogo decenija ranije. Upravo, zahvaljujići ovakvim idejama, turizam u ovoj opštini poprima još jednu dimenziju, za koju kažu, da može postati i okosnica razvoja.

Nažalost, priča o turizmu izmedju Kopaonika i Rogozne, svodi se na entuzijazam pojedinaca ili udruženja, poput Planinarskog društva „Kopaonik“ čiji se članovi trude da ovaj kraj predstave široj populaciji, jednako vodeći računa, koliko je to moguće, da očuvaju prirodu, probude interesovanje lokalnog stanovništva i pojačaju medijske aktivnosti.

Svi oni koji u turizmu vide veliki potencijal za opštinu Leposavić, naglasiće da je potreban sistemski prilaz ovom sektoru, jasna podrška lokalne samouprave ali i svih drugih nadležnih institucija. U ovom smislu nije se odmaklo dalje od strategije koja je urađena, ali koja je i dalje, tek, mrtvo slovo na papiru. Izostali su konkretni projekti,  izgradnja infrastrukture, marketinška i medijska popularizacija, ali i edukacija koja je u ovoj delatnost preko potrebna.

Možemo reći da je pandemija vratila nekoliko koraka unazad razvoj turizma u Leposaviću, ali ne možemo da ne spomenemo da ti koraci nisu bili čvrsti i energični. Turizam ostaje kao nada, još,samo, da turisti dođu.

 

Ivan Vučković, dugogodišnji novinar i publicista